Sankcije su postale novi zakon Europske Unije za obračun s neistomišljenicima.
Od 8. listopada 2024. Bruxelles je promijenio pravila igre. EU sada može sankcionirati ljude, ne samo sadržaj – isključivo na temelju informacija koje bi mogle biti politički „destabilizirajuće“.
Jesu li te informacije legalne? Jesu li istinite? Imaju li uopće ikakve veze s Rusijom ili ratom u Ukrajini? Potpuno je nebitno.
Godinama je EU tvrdila da brani slobodu, demokraciju i vladavinu prava. Međutim, od 8. listopada 2024. na snazi je novi propis zbog rata u Ukrajini koji kodificira upravo suprotno: dopušta sankcije isključivo na temelju „nepoželjnih informacija“ – čak i ako su te informacije legalne, istinite i nisu izravno ruske niti povezane s ratom.
Režim sankcija „RUSDE“ (Destabilizacija Rusije) službeno je usmjeren protiv „destabilizirajućih aktivnosti Rusije“, ali proširuje svoj doseg na ono što Bruxelles nejasno naziva „hibridnim prijetnjama“. I upravo tu počinje pravna farsa.
Zasad se čak i „uglavnom nezakonito“ vršenje utjecaja putem informacija smatra hibridnom prijetnjom. Ovdje EU savija zakon do te mjere da sama istina postaje kazneno djelo ako remeti vanjsku politiku.
EU-Sanktion aufgrund von unerwünschter Information, selbst wenn sie legal und wahr ist - dies ermöglicht die neue Verordnung vom 8. Oktober 2024 (1)
— Henrieke Stahl (@StahlHenrieke) December 27, 2025
Am 8. Oktober 2024 legte die EU für den Krieg in der Ukraine ein neues Sanktionsformat auf (1), welches „restriktive Maßnahmen…
Centar za kompetencije EU-a već je 2020. godine pružio argumentiranu municiju: u radu “Krajolik hibridnih prijetnji” navodi se da hibridno ratovanje protiv demokracija namjerno koristi pravne radnje kao oružje.
Budući da su te radnje legalne, može im se suprotstaviti samo u zasebnoj “sivoj zoni”. Drugim riječima, budući da je istina legalna, njezino potiskivanje mora postati polulegalno. Preciznost bi ovdje bila prepreka. Stoga se namjerno izbjegavaju jasne definicije “dezinformacija”, “dezinformacija” ili “manipulacije informacijama”.
Ova nejasnoća nije pogreška, već namjerna. Na taj se način ne samo tweetovi, već i čitavi povijesni narativi, članci, knjige i akademski radovi mogu označiti kao “hibridne prijetnje”. Propis usmjeren na borbu protiv “dezinformacija” tako postaje najveći stroj za dezinformacije na kontinentu.
Slučaj Jacquesa Bauda ilustrira koliko je ta logika groteskna. Baud – bivši švicarski obavještajni analitičar, savjetnik NATO-a i stručnjak UN-a – objavio je analize rata u Ukrajini temeljene na činjenicama i izvorima. Njegov prekršaj? Proturječio je zapadnom narativnom kartelu.
Nema ilegalnog sadržaja, nema ruske propagande, nema lažnih vijesti, već neželjena perspektiva koja se nije uklapala u strateški scenarij EU-a. Prema novoj uredbi, samo to je dovoljno da opravda najstrožu moguću kaznu.
Postaje još apsurdnije kada se općenito pogledaju popisi sankcija. Hüseyin Dogru, Nathalie Yalb i druge sankcionirane osobe nisu imale nikakve veze s ratom u Ukrajini. Njihov sadržaj bio je legalan, distribucija u skladu sa zakonom, a teme ponekad potpuno nepovezane s Rusijom.
Pa ipak, uredba dopušta sankcije ako Bruxelles posumnja na “ruski utjecaj” i pruži “dovoljno opravdanje”. Dovoljno opravdanje – od koga? Od strane Vijeća za vanjske poslove, kojim predsjedava visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
Svatko tko ima drugačije stavove o vanjskoj politici od bruxellesskih eurokrata postaje potencijalna žrtva razornih sankcija. Za EU koja sebe naziva „čuvarom demokracije i slobode“, to su vrlo arbitrarne i autokratske mjere.
