Stranicu na Facebooku cenzori nam zahvaljujući ovlastima koje su dobili od Facebooka, drže trajno zamračenu, što je protivno svim mogućim standardima na koje se ta mreža javno poziva. Kome da se žalimo? Nemaš se kome žaliti. Facebook tako ne funkcionira. Google i Facebok vam šalju neke automatske odgovore koji generira računalo. A dopisivati se s robotima, to nam se stvarno ne da, niti za to imamo vremena. Probajte pronaći stranicu Epohe na Facebooku, teško da ćete u tome uspjeti, ako je niste na vrijeme zapratili ili lajkali, a ako i uspijete u tome, bit će to možda putem neke objave s logom epohe koja će se pojaviti, pa ćete kliknuti na to i biti na našim facebook stranicama.  

Nakon što smo skupili preko 16.000 pratitelja, cenzori su tu stranicu učinili gotovo nevidljivom, što u prijevodu znači da pratitelji naše stranice ne dobivaju na vremenskoj crti obavijesti o našim objavama. Čak su išli tako daleko da su zamračili moje privatne stranice kao književnice, vjerojatno zbog činjenice da sam glavna urednica portala Epoha. Kakve veze imaju stranice s mojim knjigama sa samim portalom? Na tim su stranicama isključivo moje kolumne i knjige. Zašto čine takvo zlo meni kao književnici nije mi jasno. Zamračuju Facebook stranice mene kao neovisne književnice koja je putem svojih stranica dolazila u kontakt sa svojim čitateljima. To stvarno nije fer i nije lijepo.

Prije toga jedna je moja Fb stranica s oko pet tisuća pratitelja bila hakirana zbog čega smo se obratili za pomoć policiji, odjelu za cyber kriminal, ali do sada policija po tom pitanju ništa nije uspjela otkriti niti poduzeti. Ovo je samo bila mala digresija. Željela sam to spomenuti, jer to smatram krajnje nekorektnim i nekolegijalnim da pratitelji stranica posvećenih meni kao književnici koja je do sada izdala 23 knjige ne dobivaju na svojim vremenskim crtama informacija o mojim objavama.

I, naravno, nije to sve, mogla bih do sutra nabrajati što su nam sve do sada cenzori činili i što nam sve čine. Primjerice, u grupama na facebooku sve naše objave automatski idu u spam ili na samo dno tih grupa. Zna se zašto. Bilo bi cenzorima strašno krivo da zaradimo koji cent za posao koji danonoćno radimo i gotovo uopće ne spavamo.

No, vratimo se glavnoj temi ovog teksta. Cenzorima je, dakle, jedini cilj demonetizacija alternativnih medija kako bi nas na taj način natjerali da se naprosto sami ugasimo, povučemo i odustanemo od ‘Sizifova posla’. Tako oni razmišljaju, smijući se silnim volonterima koji svakodnevno tragaju za istinom o svijetu u kojem živimo za nula eura. Ali, zaboravili su na onu pjesmu ‘Nije u šoldima sve’, ima nešto i u ljubavi prema poslu kojeg radimo i zato ćemo ga nastaviti raditi bez obzira na to što smo spriječeni u monetizaciji.

Eto, za razliku od njih, mi nismo toliko ludi za monetizacijom. Samo želimo preživjeti. Zar je to grijeh? Cenzorima je monetizacija sve i za novac su spremni na sve. Mi nismo. Nismo potkupljivi. Nećemo skakati u bunar za par eura moćnika. Radimo samo ono u što istinski vjerujemo. Oni vjeruju kako svi ljudi na svijetu funkcioniraju poput njih i kako će odustati od svakog posla ako im ne donosi veliki novac. Prevarili su se. Na svijetu ima ljudi čiji je mentalni sklop drugačiji od njihovog.

Uostalom što to uopće znači alternativni medij? Razmislimo malo o tome. Čemu ta klasifikacija? Zašto svi mi nismo samo mediji? Zamislimo se malo nad time. Svi mi uredno plaćamo svoja davanja državi i registrirani smo svi u Vijeću za elektroničke medije? Čemu sad te razlike? Nismo li svi samo mediji? A, ako nismo, zašto nismo? Odjednom se dijelimo na MSM i ALT medije. Čemu to? Prirodno je upitati se – o čemu se ovdje radi i kako danas izgleda naš lokalni i globalni medijski prostor?

Kakve to smiješne zakone donose globalni moćnici, veliki borci za ‘siguran internet’ pun njihovim zakonima definiranih istina (čitaj: laži). Neka onda budu precizni do kraja pa neka objave detaljan i vrlo iscrpan popis tabu tema i popis njiihovih istina i zadanog narativa, a sve ostalo neka proglase krivim, netočnim i što ja znam sve ne. Neka budu do kraja iskreni i dosljedni i napišu što je sve to po njima kriva, loša, netočna ili dezinformacija, jer ovako paušalno i nedefinirano postavljanje pravila igre i ničim utemeljeno etiketiranje je najobičnije šarlatanstvo i više nego licemjerno s njihove strane, kao što su šarlatanski i njihovi zakoni kojima spašavaju čovječanstvo boreći se tobože za sloboodu medija, a istodobno instalirajući okove u taj tzv. medijski svijet – pretvarajući ga u medijski gulag. Naravno da će pri svakon novom zakonu reći da je donesen za dobrobit čovječanstva i nazvat će ga nekim privlačnim nazivom, no hoćemo li im vjerovati? Naravno da ne. Znamo da lažu. Laž je njihov posao.

Zašto je tome tako i kako je došlo do te podjele? Odgovor je vrlo jednostavan – do etikete alternativnih medija došlo je onog trenutka kada je određeni dio medija odbio pisati i objavljivati ono što je bio zadani narativ. U tome je nastao problem kojega su moćnici još u korijenu htjeli srezati putem svojih cenzora. Eto, tako je sve počelo. Tako je došlo do podjela na tzv. mainstream medije i alternativne medije iliti na ovisne medije čiji sadržaj diktiraju njihovi sponzori i donatori o kojima ovise i alternativne medije koji ne ovise ni o kome i djeluju potpuno samostalno i slobodno te objavljuju sadržaje koji govore istinu o svijetu u kojem živimo i ne mažu ljudima oči lažima. Samo postajanje alternativnih medijskih glasova moćnicima ni u kojem slučaju ne odgovara i sada na vrat na nos iznalaze sve moguće zakonske okvire da daju cenzorima što veću moć u gašenju alternativnih medija kako bi u nekoj doglednoj perspektivi opstali jedino oni mediji koji su spremni na ovisnost i poslušnost te na slijepu provedbu zadanog narativa.

Sve je tako očito da ne može biti očitije, a samim time i smiješno. Mi smo već oguglali na cenzorske aktivnosti i nastavljamo raditi svoj posao ne obazirući se na njih. U početku smo bili van sebe, nervirali se, no sada više ne marimo za njih, jer znamo koji je njihov posao i za što su debelo plaćeni. Mi nismo iznimka. To što rade rade svima koji nisu ovisni mediji.

Pitanje koje se postavlja u naslovu ovog teksta ostavlja gorak okus u ustima. Doista, kako opstati kao alternativni medij uz sve zamke koje nam se podmeću diljem svijeta? Odbacimo svaku gorčinu i nasmijmo se te recimo sebi – Eto, to je pravi izazov. Opstanak je naš izazov.

Zahvalimo stoga našim dragim cenzorima na motivaciji koju nam svakodnevno pružaju i pokušajmo ih gledati kao na prijatelje i osobne trenere, a ne kao na neprijatelje. Tako ja na to gledam. Važno je kako si posložiš stvari u glavi. Ako nam neprijatelji ne trebaju, nećemo ih imati, zar ne?

Poruka je ovo svima nama koji nismo ovisni ni o kome: Učinimo sve da opstanemo usprkos smicalicama cenzora koje služe samo za demonetizaciju svih alternativnih medijskih glasova koja je cijelo vrijeme na snazi. Neka nas to ne brine. Oni nam na neki čudan način pomažu, jer nas motiviraju. Ne pada mi više napamet opterećivati se s njima, već sam ih, naprotiv, počela doživljavati kao najveće motivatore i pritajene prijatelje istine za koju se mi otvoreno borimo, jer oni to jako dobro znaju, samo su plaćeni da rade to što rade i vjerujem da nekima od njih nije lako tako svjesno ljude uništavati. Te ljude treba žaliti. Nije im lako i ne bi svatko mogao raditi to što oni čine. To je prljav posao, a nama treba snaga i motivacija za rad. Nama treba optimizam i vjera u bolji svijet od kojeg ne smijemo odustati zbog svih onih koji čine sve kako bi izgradili lošiji svijet.

Uzmite za primjer kukce. Kada mainstream mediji pišu o konzumaciji kukaca to je ok, ali kada o tome pišu alternativni mediji to je dezinformacija. Nije li to smiješno? Cenzori u bilo kojem trenutku bilo što mogu proglasiti dezinformacijom, netočnom informacijom, misinformacijom, insinuacijom, obmanjujućom informacijom, lošom iliti malinformacijom koja može loše utjecati na javnost i tako dalje. Njihov poligon za etiketiranje objavljenih informacija je uistinu beskrajan. Nema mu ni kraja ni početka. Mogu činiti što god žele. Morate priznati da je u takvim uvjetima doista teško funkcionirati svima nama koji nismo Jutarnji, Večernji, Index i ostali MSM mediji, iako smo nominalni svi mi mediji između kojih se ne bi smjela činiti razlika. Ali, eto, etikete su tu i razlike su tu. Danas biti alternativni medij, to je kao da te netko baci u bazen pun morskih pasa i tvoj je izazov preživjeti. Jedino što možeš je vjerovati da su ti morski psi obični plaćenici koji te, ako budeš imao sreće, možda neće pojesti. Plivaš među njima, izbjegavajući bilo kakav doticaj s njima. Što drugo možeš? Što ti drugo preostaje nego praviti se da ih nema i da je taj medijski bazen bezopasan.

Oni neka nastave rade svoje, a mi ćemo raditi svoje. Neka oni misle da nas svojim diverzijama demotiviraju, ali neka isto tako znaju da nas nikada neće moći demotivirati, već da svojim aktivnostima samo postižu suprotan učinak – samo nas motiviraju da s još većim žarom radimo svoj posao, neovisno o (de)monetizaciji – i nas i sve naše kolege koji svakodnevno doprinose istini o svijetu u kojem živimo, smjelo okrećući leđa licemjerju i lažima ovog posrnulog svijeta koji putem svojih kupljenih medija o sebi uporno širi lažnu, uljepšanu sliku kojoj više nitko normalan ne vjeruje. Raskrinkavanju te lažne slike svijeta svoj najveći smo doprinos dali upravo mi – alternativni mediji i to nas čini ponosnima na posao koji radimo i to je naša najveća nagrada.

Što nas više sprječavaju u radu, to moramo više raditi, tako to biva u životu. Ne smijemo se predati. Moramo vjerovati u sebe i posao koji radimo. I ne smijemo gubiti energiju na nekakvu borbu s cenzorima. Ne. Ključ uspjeha alternativnih medija je potpuno ignoriranje cenzorskih aktivnosti, ne shvaćanje svega onoga što oni čine osobno ili protiv sebe, ne, ni u kojem slučaju, nego shvaćati to kao dio njihova nažalost prljavog posla za kojeg su dobro plaćeni. Točka. Na umu nam treba biti naša misija gradnja mostova među ljudima, vremenima i prostorima i naš kreativni posao kojeg istinski volimo.

Stoga, ako vjerujete u slobodu medija i želite živjeti u medijskom okruženju koje nije u okovima sustava, dajte podršku alternativnim medijskim glasovima na bilo koji način. Ukoliko vam se sviđa naš rad i ukoliko ste u mogućnosti, možete nas podržati skromnom donacijom koju sami određujete. Sve informacije o tome mogu se naći na našim stranicama https://epoha.com.hr/

Istina je. Svaki vaš cent u obliku skromne donacije presudan je ne samo za opstanak Epohe, nego i svih ostalih medija koji nisu ni pod čijom čizmom i kontrolom. Svi mi kojima su moćnici i njihovi posilni prišili etiketu alternativnih medija jedni druge ne gledamo kao na konkurenciju, već smo jedni drugima podrška i drago nam je da nas toliko ima, da ima toliko ljudi koji još uvijek vjeruju u slobodu medija. Mi smo kao portal spremni izaći ususret svakom slobodnom medijskom glasu koji nam se javi što s radošću i činimo – objavljujući tekstove naših suradnika i čitatelja koji nam se svakodnevno javljaju.

Dragi naši prijatelji, od srca smo vam zahvalni što ste uz nas, neovisno o tome na koji nas način podržavate. Svako vaše pismo, svaka vaša poruka i lijepa riječ nama su vjetar u leđa i snažna motivacija da nastavimo graditi bolji svijet.

I, da zaključim, bez obzira na teške okolnosti i nemoguće uvjete u kojima djelujemo, mi ćemo i dalje nastaviti zdušno raditi u duhu našeg slogana – Gradimo mostove među ljudima, vremenima i prostorima.

S ljubavlju, vaša Epoha