Vjerojatno ste čuli da je državna Agencija za elektroničke medije ove godine raspisala natječaj za tzv. fact checkere. Zvuči poznato, zar ne? Nema tko do sada nije shvatio o čemu se ovdje u prijevodu radi.
Nije ni najmanji problem ukazivati na dezinformacije i dokazivati njihovu netočnost. Problem je u tome što će to vjerojatno biti mreža koja će služiti big tech korporacijama ili državi za kažnjavanje nepodobnih. Pri samoj pomisli na to, moram reći: Nema tih novaca za koje bih mogao biti dio bilo kakvog represivnog sustava.
Sad mi je puno jasnije zašto su ljudi koji provode takve represivne mjere uglavnom nesposobni ili frustrirani papci kakve ne biste zaposlili ni da vam kopaju na njivi. Zašto se za takve prljave poslove javljaju samo određeni, po mnogočemu vrlo specifični ljudi? Pitajte se.
Njih sustav ne zapošljava na takvim mjestima zato što su oni nešto posebno kvalificirani ili zato što su nešto veliko ili vrijedno u životu napravili, već zato što su samo takvi ljudi voljni raditi takve prljave poslove, a svi znamo kakvi su to ljudi. Ljudi bez savjesti, debelog obraza….
Nije svatko mogao raditi ni kao čuvar u Auschwitzu. Mnogim ljudima savjest ne bi dopustila da rade takav posao (op.a. ako se takvo što uopće može nazvati poslom, jer svi znamo o čemu se radi), bez obzira na visinu plaće. Ne može se svakoga kupiti novcem. Nekim ljudima je njihova čast ipak na prvome mjestu. Nisu na prodaju. Takve ljude najviše cijenim – ljude koje niti jedna ideologija ne može kupiti i staviti u svoju službu.
Sjetimo se toga da doista ne može svatko provoditi cenzuru i progoniti novinare koji se usude iznositi nepodobna mišljenja i odmah će nam biti lakše i poteze cenzora počet ćemo doživljavati kao vrijedne pohvale našem radu i vrijedan putokaz svima koji tragaju za istinom u vremenu u kojem živimo, jer oni zatiru istinu i sve što zatiru treba dodatno istraživati. Kad god se susretnemo s kakvom cenzurom znajmo da su takvi poslovi rezervirani za moralni talog jer će samo talog to htjeti raditi.
Svaki normalan čovjek odbit će raditi taj prljavi posao, koliko god nemoralna ponuda za posao ‘provjeravatelja činjenica’ (čitaj: cenzora) bila primamljiva i lukrativna u financijskom smislu. Jer, normalan čovjek ne bi mogao živjeti s tim da svakodnevno kao najobičniji plaćenik uništava živote drugim ljudima.
No, takav talog koji se javlja za takva radna mjesta će to raditi s guštom, jer će na taj način rješavati svoje frustracije i komplekse iz mladosti i pokušati bezuspješno dati neki značaj svome besmislenom životu.
