Podsjetimo, Stella Assange obratila se 25. rujna ove godine luksemburškom parlamentu vrlo nadahnutim govorom nabijenim emocijama koje je pokušavala suzbiti, o slučaju svojeg supruga Juliana Assangea te naišla na ovacije svih prisutnih.

Slušajući je, još jednom svjedočimo licemjerju sustava koji s jedne strane na sav glas govori kako se kriminal treba otkrivati javnosti te kako treba štititi novinare koji to objavljuju, jer gledaju interes javnosti, a s druge strane te hrabre novinare koji upravo to čine – proganja.

Jer, budimo iskreni, sve što je Julian Assange radio, radio je u interesu cjelokupne javnosti – želeći pokazati svima naličje svijeta čije nam se uljepšano lice svakodnevno prikazuje novim lažima i unaprijed pripremljenim reportažama, a čije naličje se uporno krije od javnosti, naravno, zbog toga što je dijametralno suprotno svim pričama koje ovaj svijet o sebi priča.

Postoji službena istina i ona neslužbena o kojoj se ne govori. Tako je nažalost bilo i bit će, a Julian je taj iskrivljeni model medijskog informiranja pokušao zauvijek raskrinkati i razbiti kako bi istina bila samo jedna i kako bi ta istina u svakom trenutku mogla biti dostupna cjelokupnoj javnosti.

Suočeni s neviđenom cenzurom, danas i sami vidimo da to nažalost nije moguće i da je njegova ideja zapravo bila utopija. Danas istina smije biti samo ono za što cenzori kažu da je istina. Sve ostalo su danas tzv. ‘dezinformacije’, ‘misinformacije’ i, nešto najnovije – ‘malinforimacije’. S ovim potonjim, tzv. malinformacijama iliti u doslovnom smislu lošim informacijama, cenzori dobivaju najšire moguće područje djelovanja.

Što su loše informacije? Naime, ‘loše informacije’ (malinformacije) su istinite informacije koje na bilo koji način mogu nanijeti štetu javnosti, uznemiriti javnost i tome slično. A, nema te informacije koja nekoga ne uznemiruje, stoga je licemjerje boraca za istinu u ovom potonjem terminu zapravo najvidljivije. (Ne)moćnici nisu više znali kako bi sebi pripomogli u gušenju slobode govora pa se netko pametan dosjetio malinformacija kao termina koji će pomoći cenzorima da svojim mračnim metodama pokose sve alternativne glasove u digitalnom svijetu, ili možda bolje reći – u svijetu umirućih medijskih sloboda.

Medijskih sloboda nažalost nema, a moćnici će se potruditi da ih ne bude niti u budućnosti. S time se teško pomiriti, znam, ali nema ih. Moći ćemo izgleda konzumirati samo bajke koje o sebi pričaju moćnici i šutke pratiti njihove ratove, njihov klimatski fanatizam, njihovu opsjednutost virusima i umjetnom hranom te još štošta iz sfere novog normalnog. Sve što vidimo i čujemo, smjeti ćemo čuti samo iz kutova gledanja tih napuhanih i napudranih lica i njihovih pobočnika. 

Svi uvijek vidimo samo jednu stranu brda, jer stojimo ispred njega s te strane. No uvijek je tu i ona strana brda koja se ne vidi, a trebala bi nas itekako zanimati. Svijet o sebi voli lijepo pričati, a svi jako dobro znamo da lice svijeta nije niti najmanje iskreno dok govori o sebi. Jer, budimo iskreni, ovaj je svijet za svoje kormilo postavio potpuno korumpirane i nekompetentne ljude koji za svoje glasnogovornike također biraju najobičnije kupljene marionete – poslušnike, jednom riječju – krive ljude koji će nas, ako im to dozvolimo, s radošću vrlo brzo odvesti u propast. Svijet kao takav nije kriv. Požurila su slova. Nitko te ljude nije nikada birao. Sami su se izabrali i to je ono najtužnije.

Stella je itekako svjesna situacije u kojoj se njezina obitelj nalazi, ali uspijeva zadržati mirnoću, jer jedino će tako pobijediti sve one ljude koji bi htjeli vidjeti njezin gnjev. Evo što je u luksemburškom parlamentu između ostalog Stella Assange izjavila:  

„Ono što se događa Julianu nije stvar nečega što je on učinio, nego se radi o tome da se to što se događa čini njemu. On ni po čemu nije prešao neku granicu, ako se smije objaviti nešto što je u cijelosti istinito, sve i ako to što se objavljuje vrijeđa i optužuje najmoćniju osobu u prostoriji.

Osoba ili medij koji to objavljuje mora biti zaštićena, jer to je javni servis, a svaki kriminal treba biti izložen javnosti te pritom treba zaštiti onoga koji to objavljuje, jer je u javnom interesu da se sazna za kriminal.

Zakonu u izdavaštvu jasno govori o tome da se otkrivanje kriminala mora zaštititi, a ne još k tome to pretvoriti u kriminal. Julian Assange je optužen, jer je napravio pravu stvar. Došlo je do povrede Zakona i do nepoštivanja tog Zakona koji bi njega trebao štititi te je on završio u zatvoru. To je kršenje njegovih temeljnih prava. Prisluškivanje njegovih pravnih sastanaka s njegovim odvjetnicima od kojih je dobivao pravne savjete, špijuniranje naše bebe i tako dalje, to su zločini, a Julian nije počinio nikakve zločine. Oni su počinili zločine protiv njega zbog svih zločina koje je on razotkrio, a koje su oni počinili. To je pokazivanje moći. To je nasilničko ponašanje. To je čisti autoritarizam.“