Hoće li “izmišljanje” postati najteži prekršaj za koji je predviđena kazna do 4.000 EUR-a, u zemlji u kojoj je prosječna plaća 800 EUR, a osnovni troškovi života (četveročlane obitelji koja nije u podstanarstvu) 2.000 EUR-a? Hoće li Sabor RH izglasati i zašto po hitnom postupku zabranu inovacija, maštanja, novih ideja, projektiranja, humora, koji svi spadaju u kategoriju izmišljanja?
Tko će određivati koliko je i koje izmišljanje loše za društvo pa zaslužuje drakonsku kaznu? Tko će određivati što su to lažne vijesti, a što istina, dobar ili loš odgoj? Orwelovo Ministarstvo istine? Petar Vidov? Faktograf? Razozkrivanje.ba? Ministar Božinović? HDZ? Ovo je za ljudsku slobodu jedan vrlo, vrlo, vrlo opasan prijedlog zakona…jer je u načelu prijedlog odredbe zakona zabrane slobode govora i (javnog izricanja) misli nalik onome kolokvijalnog naziva Verbalni delikt, temeljem kojega su, u ne tako davnoj prošlosti, provođeni politički procesi, uz vrlo drastične kazne protiv onih koji su riječju dovodili u pitanje ispravnost stranke na vlasti (tada KPJ).
Ukoliko se za jedan članak Krivičnog zakona SFRJ može reći da je najjasniji primjer zadržavanja staljinističke prakse u zakonodavstvu (antistaljinističke) Jugoslavije to je onda članak 133: neprijateljska propaganda (popularno Verbalni delikt).
„1. Tko napisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili podstiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protivustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, sigurnost ili obranu zemlje ili zlonamjerno ili neistinito prikazuje društveno političke prilike u zemlji, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.
- Tko djelo iz stava 1. ovog člana učini uz pomoć ili pod utjecajem iz inozemstva, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine.
- Tko vrši upućivanje ili prebacivanje agitatora ili propagandnog materijala na teritorij SFRJ radi vršenja djela iz stava 1. ovog člana, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
- Tko u namjeri rasturanja izrađuje ili umnožava neprijateljski propagandni materijal ili ovaj materijal drži iako zna da je namijenjen rasturanju, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.“
Tako se narodnim i državnim neprijateljem moglo postati: prepričavanjem vica, pisanjem osobnog pisma, čitanjem presude na javnom mjestu, pjevanjem ili pisanjem određene pjesme, pisanjem dnevnika, ispadima pod utjecajem alkohola ili kimanjem glave. Davanjem izjava kao: imamo nazadnu poljoprivredu, Grčka ima bolje ceste, inflacija je ogromna, naša industrija ne može konkurirati na zapadnim tržištima, predsjednik boji kosu….
Verbalni delikt je u Jugoslaviji postojao od 1945. do 1990. godine te je kao takav Jugoslaviju pozicionirao u krug država niskih demokratskih standarda. Jer, država u kojoj se ograničavala ustavom zajamčena sloboda mišljenja i rasprava o javnim stvarima, država u kojoj se sudovima davalo pravo odlučivanja o tome što je lažno, a što istinito u društveno-političkim prilikama i država u kojoj je kritika i nadzor nad radom javnih organa vlasti bila gotovo nepostojeća, nije se mogla pohvaliti visokim stupnjem općecivilizacijskih dostignuća.
Iako je bila članicom UN-a, Jugoslavija je sve do svog nestanka grubo kršila ključni dokument te organizacije (Opća deklaracija UN-a), gdje između ostalog stoji:
„Svatko ima pravo na slobodu misli i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svojega mišljenja, kao i pravo da prima, traži i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvom i bez obzira na granice“.
Odlučuje li se i vlada RH na isti pristup borbe s neistomišljenicima koji smatraju kako je globalna politika loša za našu zemlju te iznimno toksična za čovjeka?
