Kritički prilog, dvosmislen komentar ili politički nepoželjna objava: u Velikoj Britaniji granica između slobodnog izražavanja mišljenja i kaznenog progona može postati opasno nejasna. Novo istraživanje organizacije za građanska prava Big Brother Watch oslikava zemlju u kojoj policija, zakonodavci i digitalne platforme sve više odlučuju o tome što građani smiju govoriti – i kakve posljedice zbog toga riskiraju.

Brojke su alarmantne. U razdoblju od pet godina najmanje je 62.199 ljudi uhićeno zbog kaznenih djela povezanih s komunikacijom. Protiv 18.510 osoba podignuta je optužnica, a 12.292 osobe proglašene su krivima. To znači da je samo otprilike svako peto uhićenje završilo osuđujućom presudom. Istraživanje, međutim, obuhvaća i stvarne prijetnje i uznemiravanje, primjerice u slučajevima povezanim s obiteljskim nasiljem. Stoga svako uhićenje nije predstavljalo napad na slobodu izražavanja. Ipak, razmjeri problema i dokumentirani pojedinačni slučajevi otvaraju temeljno pitanje: koliko daleko država smije ići u nadzoru i kaznenom progonu izjava?

Posebno je znakovit slučaj maloljetnice čiji je stan policija West Midlands Police posjetila zbog objave na TikToku. U objavi je bila prikazana osoba iz nastavnog osoblja uz negativne komentare. Prema prikazu slučaja, djevojka objavu nije ni izradila, ni podijelila niti komentirala. Unatoč tome, policajci su zatražili da im preda svoje uređaje i zaprijetili mogućnošću uhićenja. Postupak je kasnije obustavljen. Policija je objasnila da je istraživala sumnju na kazneno djelo povezano s komunikacijom.

Upravo se u tome krije problem. Naknadna obustava postupka ne može poništiti policijski dolazak, moguću zapljenu osobnih uređaja i strah od uhićenja. Onaj tko doživi da takav postupak na društvenim mrežama već može imati takve posljedice, sljedeći će put možda dvaput razmisliti hoće li uopće objaviti nešto kritički intonirano. Odvraćajući učinak nastaje mnogo prije sudske presude.

Tome se pridružuje i uočljiva nejednakost u kaznenom progonu. Dok je u Cumbriji u razdoblju od pet godina zbog kaznenih djela povezanih s komunikacijom uhićeno 25,7 osoba na 10.000 stanovnika, u susjednoj Northumbriji bilo ih je samo 1,9. Stopa uhićenja tako je bila otprilike četrnaest puta viša. Različite razine kriminaliteta mogu objasniti dio takvih odstupanja. No istraživanje upućuje na to da značajnu ulogu imaju i široko postavljene zakonske odredbe o kaznenim djelima te njihovo različito tumačenje.

Istodobno, Zakon o sigurnosti na internetu (Online Safety Act) sve više prebacuje kontrolu nad javnim raspravama na digitalne platforme. Big Brother Watch dokumentira da su politički videozapisi, povijesna umjetnička djela, rasprave o liječenju raka pa čak i bezazleni forumi nestajali iza dobnih provjera ili bili ograničeni. Tko želi dobiti pristup, u određenim okolnostima mora dokazati svoj identitet ili dob. Od obećanja da će se zaštititi djeca tako nastaje infrastruktura koja regulira i pristup odraslih zakonitim informacijama.

Posebno je zanimljiva kritika bivše ministrice kulture Nadine Dorries, koja je i sama sudjelovala u donošenju Zakona o sigurnosti na internetu kroz parlament. Ona sada priznaje da zakon nije u dovoljnoj mjeri osigurao ni zaštitu djece ni slobodu izražavanja. Zbog prijetećih sankcija platforme imaju snažan poticaj da preventivno uklanjaju sadržaj umjesto da štite otvorene rasprave.

Ovaj razvoj pokazuje kako moderna cenzura može funkcionirati i bez izričite zabrane političke kritike. Neodređeni zakoni, policijska diskrecija, visoke regulatorne kazne i automatizirano moderiranje zajedno stvaraju atmosferu opreza. Država ne mora sama zabraniti svako nepoželjno mišljenje ako građani zbog straha od posljedica šute, a platforme preventivno čine problematičan sadržaj nevidljivim.

Big Brother Watch stoga poziva na neovisnu reviziju britanskih zakona koji se odnose na slobodu izražavanja.