Čak 31 američka država radi na zabrani geoinženjeringa i kemijskih tragova.
Godinama je Amerikancima govoreno da su „kemijski tragovi“ mit – samo kondenzacijske linije na nebu, ništa više. Sada više od 30 američkih država gura zakonodavstvo kojim bi se zabranila upravo ona stvar za koju im je rečeno da ne postoji.
Diljem zemlje, državni zakonodavci uvode i promoviraju zakone usmjerene izravno na geoinženjering – namjernu manipulaciju atmosferom putem aerosolnog raspršivanja, zasijavanja oblaka i drugih tehnika modifikacije vremena. Jezik je tehnički, ali poruka je jasna: spriječiti bilo koga da mijenja nebo bez pristanka.
To je izvanredan pomak. Ono što se nekada odbacivalo kao internetska paranoja sada se pojavljuje u pravnom zakoniku.
Više od desetljeća, javna zabrinutost zbog neobičnih tragova zrakoplova odbacivana je kao nesporazum. Dužnosnici su inzistirali da se radi o običnim kondenzacijskim tragovima, bezopasnom nusproduktu leta na velikim visinama. Kraj priče. Osim što nije bio. 
Iza kulisa, velike institucije godinama ozbiljno proučavaju geoinženjering. Ideja je jednostavna: ako globalne temperature prebrzo rastu, ubrizgati reflektirajuće čestice u gornje slojeve atmosfere kako bi se blokirala sunčeva svjetlost i ohladio planet. O tome se raspravljalo u akademskim časopisima, istraživalo u klimatskim modelima i tiho raspravljalo u političkim krugovima.
Drugim riječima, mehanizam zbog kojeg su ljudi bili ismijavani jer su ga primijetili sada se ispituje kao potencijalno rješenje.
Sada države reagiraju.
Novi val zakonodavstva ne čita se kao teorija. Čita se kao prevencija. Zakonodavci navode rizike za javno zdravlje, nesigurnost u vezi s okolišem i nedostatak bilo kakvog jasnog saveznog nadzora. Neki zakoni idu dalje, ciljajući na svaki pokušaj ispuštanja tvari u atmosferu radi kontrole klime.
I tu se narativ prekida.
Ako se ne događa manipulacija atmosferom velikih razmjera – ili nije moguća – zašto zakonodavci u desecima država nastoje to zabraniti? Zašto sastavljati zabrane za nešto što je navodno samo nesporazum?
Odgovor dužnosnika je oprezan: ovdje se radi o budućnosti, a ne o sadašnjosti. Preventivni potez kako bi se preduhitrile nove tehnologije.
Ali za mnoge koji prate ovaj razvoj događaja, to objašnjenje postavlja više pitanja nego što daje odgovora.
Jer se vremenska linija ne poklapa baš. Javnosti se godinama govorilo da nema što vidjeti. Sada, odjednom, postoji dovoljno zabrinutosti da se opravdaju opsežne pravne akcije diljem zemlje.
Geoinženjering se možda još uvijek smatra eksperimentalnim. Možda je još uvijek obavijen akademskim jezikom i raspravama o klimatskoj politici. Ali zakonodavni odgovor je jasan: na stolu je nešto dovoljno ozbiljno da se regulira.
A kad jednom počnete pisati zakone za kontrolu neba, puno je teže tvrditi da tamo nikada ništa nije ni postojalo.
