Velika Britanija odobrila geoinženjerske pokuse za prigušivanje sunca.
Službeno potvrđeno: Britanska vlada dala je zeleno svjetlo za eksperimente za prigušivanje sunčeve svjetlosti na Zemlji kako bi se suprotstavila klimatskim promjenama. Državna istraživačka agencija ARIA osigurava 50 milijuna funti za terenska ispitivanja u kojima se aerosoli raspršuju u atmosferu ili oceanski oblaci umjetno posvjetljuju. Cilj: Ohladiti Zemlju na ciljani način.
Ono što javnosti zvuči kao futuristički fantastični projekt odavno je stvarnost, prema Telegraphu : prvi testovi “zamračivanja sunca” počet će za nekoliko tjedana.
Raspršivanje oblaka – ili opasna igra s globalnim sustavima?
Iza pojma koji zvuči bezopasno “metoda refleksije sunčeve svjetlosti” (SRM) kriju se drastične intervencije u klimatskom sustavu: ubrizgavanje aerosola u stratosferu (SAI) – tj. umjetno stvoreni oblaci čestica na velikim visinama – namijenjeni su blokiranju sunčevih zraka.
Druga tehnika, nazvana posvjetljivanje morskih oblaka, raspršuje morsku sol kako bi se povećala refleksija nisko ležećih oblaka.
Ono što je nekoć bilo dio distopijskih filmova sada postaje stvarnost pod krinkom “znanstveno kontroliranih eksperimenata” – bez ikakve demokratske rasprave o dugoročnim posljedicama.
ARIA obećava “sigurne testove”. Ali tko kontrolira kontrolora?
Prema riječima direktora ARIA-e prof. Marka Symesa, planirani testovi su sigurni, reverzibilni i bez toksičnih tvari. Ali tko odlučuje kada je takav zahvat još uvijek “kontroliran” – a kada nije?
Kako Telegraph otkriva: Istraživači svoja otkrića temelje na opažanjima iz prošlosti, kao što je učinak hlađenja vulkanskih erupcija ili refleksija brodskih emisija – drugim riječima, nasumični eksperimenti prirode i industrije. Ideja o izvođenju globalnog modela kontrole iz ovoga vrlo je spekulativna – i riskantna.
Kritičari upozoravaju: Greenwashing predstavlja globalni rizik
Znanstvenici koji se bave klimom i nevladine organizacije već godinama upozoravaju: geoinženjering odvraća pažnju od pravog problema – emisija.
Umjesto smanjenja CO₂, gradi se planetarni suncobran. Tehnologija ne samo da bi mogla pokrenuti ekološke lančane reakcije, već bi se mogla zloupotrijebiti i kao geopolitičko oružje.
Što se događa ako države jednostrano poduzmu takve mjere? Tko je odgovoran ako se destabiliziraju cijele klimatske zone? Što ako “isključivanje” globalnog termostata uzrokuje iznenadne toplinske valove?
Od klimatske politike do kontrole klime
Ne radi se više samo o zaštiti klime. Radi se o upravljanju klimom kroz tehnologiju. Ideja da se može “popraviti vrijeme” pomoću čestica u atmosferi je poput manije za kontrolom.
Činjenica da se takve mjere sada testiraju pod krinkom odgovornog istraživanja – bez sveobuhvatne javne rasprave, bez etičkih odbora, bez parlamentarnog nadzora – vrlo je bombastična.
Zaključak:
Članak u Telegraphu može izgledati tehnički trijezan. Ali između redaka stoji:
čovječanstvo počinje okretati globalni prekidač za svjetlo.
I to s tehnologijom čije dugoročne posljedice nitko zapravo ne razumije.
Ono što se prodaje kao “privremena zaštita klime” moglo bi se pokazati kao nepovratna intervencija u osjetljivu ravnotežu.
izvor
