Četiri godine nakon svoje spektakularne deportacije iz Australije, Novak Đoković otvoreno govori o svemu. U novom dokumentarnom filmu „The Wolf in Winter“ teniska zvijezda svoju deportaciju uoči Australian Opena 2022. opisuje kao politički motiviranu. Odluka, kaže, nije imala nikakve veze s medicinom.
Đoković je odlučio ne cijepiti se protiv bolesti Covid-19 te se pri ulasku u zemlju pozvao na medicinsko izuzeće nakon preboljene infekcije. Ono što se potom dogodilo pretvorilo ga je diljem svijeta u simbol spora oko obveznog cijepljenja, državnih mjera protiv bolesti Covid-19 i slobode odbijanja medicinskog liječenja.
To, među ostalim, obrazlaže time što su, prema njegovim navodima, još jedna igračica i jedan trener s istom vrstom medicinskog izuzeća ušli u Australiju. Njegovo je tumačenje stoga da nije presudna bila njegova zdravstvena situacija, nego njegova javna uloga istaknutog necijepljenog sportaša.
Posebno je danas zanimljiv pogled na tadašnje vladine dokumente. Nadležni ministar za imigraciju Alex Hawke u svojoj je odluci priznao da sam Đoković predstavlja „zanemariv“ zdravstveni rizik. Njegova je viza ipak na kraju poništena zbog „zdravlja i javnog reda“ te javnog interesa.
Presudan razlog stoga nije bila samo neposredna medicinska opasnost koju bi Đoković predstavljao. Vlada je prije svega strahovala da bi njegova prisutnost mogla ojačati protivljenje cijepljenju. Postojala je bojazan da bi se necijepljenog prvoplasiranog tenisača na svjetskoj ljestvici moglo doživjeti kao simboličnu figuru koja bi druge ljude mogla odvratiti od cijepljenja ili docjepljivanja te potaknuti prosvjede. Upravo je ta argumentacija kasnije dokumentirana i u objavljenim obrazloženjima sudske odluke.
Time današnja Đokovićeva tvrdnja da je cijela stvar bila „politička“ dobiva posebnu težinu.
Jer ovaj slučaj na karakterističan način pokazuje ozračje godina korone. Odluka zdravog vrhunskog sportaša da ne primi novorazvijeni farmaceutski proizvod više se nije promatrala isključivo kao osobna medicinska odluka. Presudan je postao i njegov utjecaj na druge ljude, a time i na državnu kampanju cijepljenja.
Od toga je istodobno profitirala farmaceutska industrija, čija su cjepiva protiv bolesti Covid-19, zahvaljujući državnoj nabavi i masovnim političkim kampanjama cijepljenja, postala globalni posao vrijedan milijarde. To, naravno, ne dokazuje da su Pfizer, Moderna ili drugi proizvođači stajali iza Đokovićeve deportacije – za to nema nikakvih dokaza. No slučaj pokazuje koliko su tijekom pandemije politika, javnozdravstvene kampanje i interesi golemog tržišta cjepiva bili međusobno povezani.
Posebno je zanimljivo da je Australija kasnije sama uklonila temelj na kojem se ovaj spor zasnivao. Ukidane su granične restrikcije povezane s bolešću Covid-19, uključujući obvezu dokazivanja statusa cijepljenja, Đokovićevo poništenje vize je opozvano, a teniskoj zvijezdi koja prethodno nije bila poželjna ponovno je dopušten ulazak u Australiju.
Savezni sud zbog toga prvotnu odluku nije naknadno proglasio nezakonitom; 2022. godine potvrdio je ministarsku odluku. No tadašnje obrazloženje ostaje znakovito: nije se trebalo spriječiti samo konkretnu medicinsku opasnost, nego i društveni utjecaj istaknute osobe koja je javno odlučila da se neće cijepiti protiv bolesti Covid-19.
Đoković se ni danas ne smatra protivnikom cijepljenja, nego zagovornikom slobode izbora. Njegov slučaj stoga četiri godine kasnije podsjeća na pitanje koje je tijekom pandemije često ostajalo u drugom planu: koliko je neka medicinska odluka još uvijek dobrovoljna ako njezino odbijanje može dovesti do društvene izolacije, zabrane ulaska u zemlju, a u najistaknutijem slučaju čak i do deportacije?
🚨🇷🇸 Novak Đoković enthüllt die Hölle, die er in Australien durchgemacht hat, als man ihn aufgrund der Verweigerung der Corona-Impfung verhaftete.
— Don (@Donuncutschweiz) August 19, 2026
In seinem Dokumentarfilm deckt er jedes Detail der brutalen Maßnahmen der australischen Regierung und seiner Abschiebung auf – nur… pic.twitter.com/ObKsdvCMdr
