Znanost ne smije biti religija, piše Andrija Klarić.
Napomena čitatelju (važno):Ovaj tekst je sažetak onoga što Del Bigtree govori i tvrdi u razgovoru. Ne radi se o medicinskom savjetu niti o tvrdnjama koje ovaj članak “proglašava činjenicama”. Kad su u pitanju zdravlje i cjepiva, vrijedi staro pravilo: što je tvrdnja veća — to dokazi moraju biti tvrđi.
Del Bigtree: “Znanost ne smije biti religija” — Slobodni podcast (2025.)
Napomena čitatelju: U ovoj epizodi gost iznosi niz tvrdnji o sigurnosti dječjih cjepiva, studijama i institucionalnim praksama. U tekstu ih prenosim kao njegove tvrdnje, bez medicinskih preporuka. Ako vas zanima istina, najbolje je raditi ono što se danas smatra ekstremizmom: gledati, provjeravati i misliti.
Tko je Del Bigtree i zašto ga dio publike sluša
Del Bigtree se predstavlja kao dugogodišnji TV producent i dobitnik nagrade Emmy. Kaže da je snimio dokumentarac Vaxxed (o MMR cjepivu i pitanju autizma), nakon čega je, na turneji s filmom, razgovarao s roditeljima koji su mu iznosili priče o štetama i nakon drugih cjepiva. Tvrdi da je potom osnovao neprofitnu organizaciju Informed Consent Action Network (ICAN) i pokrenuo internetsku emisiju The HighWire, uz tim istraživača, znanstvenika i odvjetnika, te da su vodili i dobili više parnica protiv američkih institucija (CDC, NIH, FDA i Ministarstvo zdravstva).
Bez obzira na to kako tko gleda na njegov rad, Bigtree ima jednu konstantu: njegov fokus nije “vjerujte meni”, nego “pokažite mi studije i podatke”. Problem je što se, u praksi, često svađa upravo oko toga što je dokaz i što uopće spada u “zlatni standard”.
Ključna teza: “Nema dvostruko slijepih placebo studija za dječja cjepiva”
Bigtree tvrdi da niti jedno cjepivo koje se daje djeci u SAD-u nije bilo testirano na sigurnost kroz dvostruko slijepo ispitivanje s placebom, te da se zato “na temelju znanstvenih dokaza ne može tvrditi da su sigurna”. Tu tezu sažima kroz svoj film An Inconvenient Study (“Neugodna studija”).
Njegovo pitanje je brutalno jednostavno: čini li cjepivo moje dijete zdravijim — i kako to znamo ako se “sigurnost” ne testira na način koji bi se očekivao za druge medicinske intervencije?
“An Inconvenient Study”: priča o retrospektivnoj usporedbi cijepljenih i necijepljenih
Bigtree tvrdi da se u postojećem sustavu najbolji uvid može dobiti retrospektivnom studijom koja uspoređuje zdravlje cijepljenih i necijepljenih. Kaže da je sve krenulo dogovorom s liječnikom (Dr. Zevros, sustav Henry Ford) da se napravi i objavi studija “bez obzira na ishod”.
Po njegovom opisu, studija je dovršena, ali nije objavljena jer se autor bojao posljedica po posao; Bigtree tvrdi da je razgovor snimio skrivenom kamerom i da mu je sugovornik priznao kako je studija “vrlo dobra” i objavljiva. Kao ključni nalaz navodi tvrdnju da su cijepljena djeca imala 2,5 puta veću vjerojatnost razvoja kronične bolesti u odnosu na necijepljenu djecu (te da je to razlog zašto studija nije ugledala svjetlo dana).
Tri prigovora na studiju — i Bigtreejev odgovor
- Prigovor 1: necijepljenih je manje (oko 2.000) od cijepljenih (oko 18.000). Bigtree tvrdi da to nije neobično jer se zaključci baziraju na omjerima/postocima.
- Prigovor 2: cijepljena djeca praćena su dulje (prosjek 5 godina) nego necijepljena (prosjek 2). Kaže da su napravili analize osjetljivosti (npr. usporedbe unutar jednake duljine praćenja) i da je “signal” ostao, čak i jači (npr. 2,7× u jednom od rezova).
- Prigovor 3: necijepljena djeca rjeđe idu na preglede pa imaju manje dijagnoza. Bigtree tvrdi da su to adresirali analizom uspoređujući samo djecu koja su barem jednom godišnje dolazila na pregled — i da se ishod nije promijenio.
Važan detalj iz njegove interpretacije: tvrdi da tim koji je radio studiju “nije protiv cjepiva”, pa nalaz dobiva dodatnu težinu. Također kaže da studija ne dokazuje dramatične tvrdnje o neuro-razvojnim poremećajima, nego pokazuje “sigurnosni signal” koji bi trebao potaknuti daljnje istraživanje.
Autizam: “Ova studija nije za zaključke” — i šira rasprava koju on otvara
Bigtree kaže da u navedenoj studiji ima premalo slučajeva autizma (po njegovom navođenju: 23 u cijepljenih i 1 u necijepljenih) da bi se iz toga izvukao pouzdan zaključak. Dodaje da se studija oslanja na ICD-9 kodove, da se za dijagnozu bira samo jedan kod te da je moguće “prelijevanje” u ADHD kategoriju. Navodi i da praćenje do 5. godine može propustiti dio slučajeva jer se autizam, tvrdi, može pojaviti kasnije.
U istom bloku spominje i javne brojke koje su (kako kaže) iznosili Trump i Kennedy: porast s 1/10.000 (60-ih i 70-ih) na 1/32 danas, te osporava objašnjenje da je riječ samo o “boljoj dijagnostici”, navodeći argumente iz povijesne literature i demografije (npr. “gdje su ti slučajevi u starijim generacijama?”). Ovo je područje gdje se lako sklizne u slogane — zato gledatelju ostaje zadatak: provjeriti definicije, dijagnostičke kriterije i usporedive podatke kroz vrijeme.
“72 cjepiva do 18. godine” i pitanje kumulativnog učinka
Jedna od njegovih jednostavnijih, ali politički vrlo “upaljivih” tvrdnji: da većina djece u SAD-u primi oko 72 cjepiva do 18. godine i da ne postoji studija koja istražuje kumulativni učinak svih tih cjepiva na zdravlje.
“Znanost kao religija” i informirani pristanak
Bigtree koristi metaforu koja se često pamti: kaže da znanost mora dopuštati stalno propitivanje, a ne tretirati pitanja kao herezu. Po njemu, kada sustav kritičare izbacuje umjesto da argumentirano odgovori, to više nalikuje religiji nego znanstvenoj zajednici.
U istom okviru govori i o informiranom pristanku, tvrdeći da su liječnici često slabo educirani o cjepivima (po njegovoj ocjeni) te poziva roditelje da čitaju službene upute, sastav i upozorenja. Ovdje je nužna trezvenost: pravo na informirani pristanak je civilizacijski minimum, ali “čitanje papira” nije isto što i razumijevanje rizika bez stručne pomoći. Drugim riječima: informiranje da — panika ne.
Aaron Siri i “661 placebo studija”: sukob oko dokaznog standarda
Bigtree posebno ističe odvjetnika Aarona Sirija. Prepričava saslušanje u pododboru američkog Senata (u organizaciji senatora Rona Johnsona), gdje je, po njegovim riječima, Siri pobio tvrdnju dr. Jakea Scotta da postoji 661 placebo-kontrolirana studija i da je “lažno” reći da dječja cjepiva nisu testirana placebo dizajnom. Bigtree tvrdi da je Siri pokazao kako se velik dio tih radova ne odnosi na dječja cjepiva u SAD-u ili uopće nema placebo kontrolu.
Zaključak: što ostaje i kad se ne slažemo
- Koji je minimalni dokazni standard za sigurnost cjepiva (posebno dječjih) i kako se on razlikuje od drugih lijekova?
- Postoje li usporedive, javno dostupne analize cijepljenih i necijepljenih, i kako izgledaju njihovi metodološki problemi?
- Kako u praksi funkcionira informirani pristanak kad je tema politički i društveno zapaljiva?
- Što je legitimno pitanje, a što je manipulacija — i tko to odlučuje?
Pogledajte cijelu emisiju:
Izvor
