Senatsko saslušanje o cjepivima – što smo doznali i zašto to zahtijeva ozbiljnu istragu, piše Andrija Klarić.
Uvod: što se dogodilo i kada
Dana 9. rujna 2025. u američkom Senatu, pred Stalnim pododborom za istrage (Committee on Homeland Security and Governmental Affairs), održano je saslušanje pod naslovom How the Corruption of Science has Impacted Public Perception and Policies Regarding Vaccines. Saslušanju je predsjedao senator Ron Johnson. Pred članovima Pododbora svjedočila su tri pozvana svjedoka: odvjetnik Aaron Siri, politolog i istraživač Toby Rogers te infektolog dr. Jake Scott. Svaki od njih predstavio je vlastitu analizu sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, a njihova svjedočenja ponudila su tri potpuno različita pogleda na istu temu.
Glavne točke svjedočenja
Aaron Siri – odvjetnički uvid u sustavne manjkavosti
Siri je naglasio da u brojnim parnicama koje vodi koristi isključivo državne izvore podataka te da njegovo iskustvo pokazuje ozbiljne nedostatke u načinu na koji se ispituje sigurnost cjepiva.
Pre-licencijska ispitivanja: po njemu nisu dizajnirana da dokažu sigurnost, nego samo kratkoročne nuspojave.
Post-licencijski nadzor: sustavi poput CDC-ova VAERS-a „samo podižu sumnje“, ali ne provode temeljita istraživanja.
Henry Ford studija: opisao je neobjavljeno istraživanje unutar Henry Ford Health Systema koje je, prema njegovim tvrdnjama, pokazalo znatno veću učestalost kroničnih bolesti kod cijepljene djece u odnosu na necijepljenu (hazard ratio za kroničnu bolest 2,5; povišeni rizici za astmu, autoimune bolesti i neuro-razvojne poremećaje). Prema Siriju, rezultati su ostali neobjavljeni zbog straha istraživača za karijeru, što – ako je točno – predstavlja ozbiljan signal za dodatnu neovisnu istragu, jer bi skrivanje takve studije imalo izravne javnozdravstvene posljedice.
Toby Rogers – politička ekonomija autizma
Rogers je iznio osobnu i istraživačku priču u kojoj je zaključio da nagli porast prevalencije autizma ne može biti genetski uvjetovan.
Istaknuo je da nijedna od 22 velike studije koje negiraju vezu cjepiva i autizma nema potpuno necijepljenu kontrolnu skupinu.
Naveo je nekoliko manjih studija (Gallagher & Goodman, Mawson, Hooker & Miller) koje po njemu pokazuju višestruko povećan rizik autizma nakon cijepljenja, iako su te publikacije ranije kritizirane zbog metodoloških slabosti.
Rogers je upozorio na dramatičan porast prevalencije autizma: prema dostupnim američkim podacima, od manje od 1 djeteta na 10.000 početkom 1970-ih do 1 na 31 osmogodišnje dijete u najnovijem CDC izvještaju (2022.). Po njemu, promjene u dijagnostičkim kriterijima objašnjavaju tek manji dio rasta, što smatra alarmantnim ne samo zbog zdravstvenih, nego i golemih društveno-političkih i financijskih posljedica.
Dr. Jake Scott – medicinska i epidemiološka baza dokaza
Scott je predstavio suprotnu sliku, naglašavajući da je cjepivo jedna od najtemeljitije ispitanih medicinskih intervencija.
Predstavio je javnu bazu podataka s 1.704 randomizirana kontrolirana ispitivanja cjepiva provedenih od 1941. do 2025., uključujući 661 pokus s inertnim placebom.
Naveo je višeslojne sustave nadzora (VAERS, VSD, PRISM) koji su otkrivali i rijetke nuspojave poput miokarditisa nakon mRNA cjepiva ili tromboze nakon J&J cjepiva.
Pozvao se na analizu Ioannidisa (JAMA Health Forum 2025.) prema kojoj su COVID-19 cjepiva spriječila oko 2,5 milijuna smrti (raspon 1–6 milijuna), uz napomenu da se radi o modelu, a ne o izravnom mjerenju.
Kritičke točke i slabosti svjedočenja
Aaron Siri – Henry Ford studija nije objavljena ni neovisno provjerena; retrospektivni dizajn, razlike u duljini praćenja i korištenju zdravstvenih usluga vjerojatno uvode značajnu pristranost. Sama tvrdnja da su rezultati zadržani zbog straha istraživača zaslužuje posebnu istragu, jer bi skrivanje takvih nalaza imalo ozbiljne javnozdravstvene posljedice.
Toby Rogers – većina studija na koje se poziva objavljena je u časopisima niske recenzijske razine i kritizirana zbog malih uzoraka i metodoloških nedostataka. Nagli porast dijagnoza autizma jest stvaran i potvrđen CDC podacima, ali se dio rasta može objasniti širenjem dijagnostičkih kriterija i boljom detekcijom.
Jake Scott – iako se oslanja na široku bazu podataka, ključni broj o „2,5 milijuna spašenih života“ dolazi iz modela temeljenog na pretpostavkama, a ne iz izravnog praćenja. Njegovo isticanje tisuća radova oslanja se na kvantitetu, iako je Ioannidis još 2005. pokazao da velik broj recenziranih studija nije jamstvo točnosti kada su prisutni mali uzorci, slaba snaga i publikacijske pristranosti.
Zaključak: potreba za neovisnom i ozbiljnom istragom
Saslušanje u Senatu pokazalo je koliko je rasprava o cjepivima polarizirana: od tvrdnji o sustavnom zataškavanju i potencijalnoj štetnosti, do naglašavanja ogromne javnozdravstvene koristi. Riječ je o temi koja se tiče milijuna djece i koja izaziva duboke društvene podjele, ekonomske posljedice i dalekosežne zdravstvene odluke.
Brojnost studija, formalna recenzija i povijesni uspjesi cjepiva sami po sebi ne uklanjaju potrebu za stalnim, neovisnim provjerama metodologije i podataka. S druge strane, kritike koje se oslanjaju na neobjavljene ili slabo recenzirane radove ne mogu biti prihvaćene bez rigorozne znanstvene provjere.
Zbog toga je jedini razuman put ozbiljna, transparentna i međunarodno neovisna istraga sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, uključujući dugoročne kohortne studije, javno dostupne baze podataka i jasna pravila o sukobima interesa. Budućnost naše djece i povjerenje javnosti zahtijevaju upravo takav pristup – ne oslanjanje na glasniju stranu, nego na provjerljive dokaze.
