Dr. Robert Malone otkrio što misli o cjepivima protiv gripe.
U svijetu u kojem se godišnje cjepivo protiv gripe predstavlja kao kamen temeljac javnog zdravlja, dr. Robert Malone, poznati stručnjak za razvoj cjepiva, iznio je šokantnu tvrdnju: velik dio onoga što smo dosad vjerovali o cijepljenju protiv gripe je, kako on to naziva, “propaganda”.
U svom nedavnom eseju pod naslovom “The Disintegration of HHS: Flu Vaccine Propaganda,” Malone dovodi u pitanje dugogodišnje pretpostavke o cjepivima protiv gripe, otkrivajući zapanjujuće podatke i povijesni kontekst koji zahtijevaju ozbiljno razmatranje.
Paradoks starijih: Više cjepiva, više smrtnih slučajeva?
Jedno od najšokantnijih otkrića u Maloneovom eseju je tvrdnja da povećanje godišnjeg cijepljenja protiv gripe među starijim osobama može biti povezano s višim stopama smrtnosti od gripe.
Ovo kontradiktorno otkriće podupire studija objavljena u Archives of Internal Medicine 2005. godine. Studija, koja je analizirala podatke od 1968. do 2001., pokazala je da, unatoč povećanju pokrivenosti cjepivom protiv gripe među starijim osobama s 15-20% na 65%, stope smrtnosti povezane s gripom nisu pale kako se očekivalo.
“Prirodni imunitet stečen infekcijom gripom pomaže u sprječavanju budućih smrti povezanih s gripom kod starijih osoba”, objašnjava Malone.
“Cijepljenje protiv specifičnog soja virusa gripe (H1N1) ne poboljšava prirodni imunitet na taj soj i, u prosjeku, povećanje broja cijepljenih ljudi povećava ukupnu smrtnost povezanu s gripom kod starijih osoba.”
Imunološki otisak: Imaju li cjepiva protiv gripe negativan učinak?
Drugo kritično pitanje na koje Malone skreće pozornost je fenomen “imunološkog utiskivanja”, također poznat kao “izvorni antigenski grijeh”. Ovaj koncept, prvi put opisan 1960-ih, odnosi se na način na koji prvo izlaganje organizma virusu oblikuje njegov odgovor na buduće infekcije.
“Ako se svake godine cijepite suboptimalnim cjepivom protiv gripe, to će vaš imunološki sustav usredotočiti na prošlogodišnji virus, umjesto da bude bolje pripremljen da odgovori na budući soj”, piše Malone. Ova imunološka ‘igra’ može učiniti ljude osjetljivijima na nove sojeve gripe, potkopavajući tako samu svrhu cijepljenja.
Cijepljenje protiv gripe: Pogoršavamo li stvari?
Malone upozorava da bi raširena uporaba cjepiva koja su samo djelomično učinkovita u sprječavanju infekcije i prijenosa mogla ubrzati evoluciju virusa otpornih na cjepiva. Od epidemije gripe ne možete se ‘cijepiti’ nesavršenim cjepivom, naglašava.
„Ako to pokušate, samo ćete pogoršati situaciju.“
Španjolska gripa 1918.: obmanjujuća priča?
Malone također dovodi u pitanje povijesnu priču koja okružuje pandemiju španjolske gripe 1918., koja se često koristi kao opravdanje za univerzalnu politiku cijepljenja protiv gripe. Tvrdi da većinu smrtnih slučajeva tijekom ove pandemije nije uzrokovao sam virus gripe, već sekundarna bakterijska upala pluća – komplikacija koja se mogla liječiti antibioticima, da su bili dostupni u to vrijeme.
“Da su bile dostupne odgovarajuće doze antibiotika, smrti bi bile izbjegnute”, kaže Malone.
Predlaže da, umjesto ulaganja milijardi u nova mRNA ‘cjepiva’ protiv gripe, SAD treba dati prioritet ulaganju u istraživanje antibiotika i proizvodne kapacitete.
Globalna perspektiva: Ne slažu se svi
Malone napominje da većina zemalja ne preporučuje cijepljenje protiv gripe za cjelokupno stanovništvo. Prema globalnom pregledu politika cijepljenja iz 2016., samo 59% zemalja članica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ima nacionalnu politiku cijepljenja protiv gripe, a programi su obično usmjereni na visokorizične skupine, a ne na cjelokupno stanovništvo.
To je u oštroj suprotnosti sa SAD-om, gdje se godišnje cjepivo protiv gripe snažno promovira za gotovo sve osobe starije od šest mjeseci. Malone vjeruje da je ovaj pristup manje vođen javnozdravstvenim potrebama, a više potrebom za održavanjem proizvodnih kapaciteta za cjepiva protiv gripe.
Poziv na transparentnost i informirani pristanak
Maloneov esej nije potpuna osuda cjepiva, već poziv na transparentnost, rigoroznu znanost i poštivanje osobne autonomije.
„Ja sam zagovornik dobro opravdanih medicinskih praksi“, piše on.
“Cijepljenje je medicinski postupak i pacijenti imaju pravo zatražiti informirani pristanak.”
Poziva na promjenu prioriteta javnog zdravstva s naredbi odozgo prema dolje na personalizirano donošenje odluka, koje vode liječnici.
“Da bi Amerika ponovno bila zdrava, pacijenti i njihova osobna autonomija moraju se poštovati”, zaključuje.
Maloneova otkrića dolaze u vrijeme kada je povjerenje u javne zdravstvene ustanove na najnižoj razini.
