Sada kada je povjerenje u mRNA cjepiva protiv COVID-19 na najnižoj razini ikad, farmaceutski i istraživački lobi traži nove načine kako doći do stanovništva – ako je potrebno i putem dišnih putova.
Kanadska vlada trenutno financira drugu fazu kliničkog ispitivanja inhalacijskog mRNA cjepiva protiv COVID-a pod nazivom AeroVax, razvijenog na Sveučilištu McMaster.
Kanadsko Ministarstvo zdravstva osigurava 8 milijuna dolara financiranja za projekt koji se predstavlja kao “proboj u tehnologiji cjepiva”. Ali iza znanstvenog sjaja krije se neugodna stvarnost: klasična mRNA injekcija je društveno mrtva.
Nitko se više ne želi cijepiti
Centri za cijepljenje mRNA tehnologijom prazni su već mjesecima. U Kanadi, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u – gotovo svugdje, spremnost na cijepljenje pala je na jednoznamenkaste brojke. Čak i kampanje podrške u domovima za starije i nemoćne ne uspijevaju zbog odbijanja članova obitelji. Čak i žestoki zagovornici cijepljenja sada oklijevaju ili kategorički odbijaju četvrtu ili petu dozu. Previše se toga prešutjelo, previše štete je ignorirano
Pa zašto baš sada inhalacijsko cjepivo?
Odgovor je jednostavan koliko i otkrivajući: ljudi traže novi pristup tijelu – jer je stari psihološki i društveno blokiran. Injekcija kod mnogih ljudi uzrokuje nelagodu, nepovjerenje ili čak paniku. Rješenje? Bez povlačenja, bez isprika, bez kritičke evaluacije – već novi put primjene: kroz pluća.
Studija AeroVax ima za cilj izazvati imunološke odgovore izravno u dišnim putovima. Tehnološki potpuno razumljivo, ali društveno izuzetno kontroverzno. Jer kada se aktivna tvar rasprši, granice pristanka, kontrole i svjesnog sudjelovanja također postaju nejasne. To je materijal od kojeg su napravljene teorije zavjere – a ovaj put stvarnost pruža scenarij.
Industrija cjepiva bez strategije izlaska
Umjesto da na trenutak zastane, ozbiljno shvati kritiku i transparentno pokaže sigurnost svojih proizvoda, mRNA industrija usredotočuje se na stalno nove varijante proizvoda. Nazalni sprejevi, flasteri za kožu, sada aerosoli – sve dok tehnologija ostane u igri. Ali središnje pitanje ostaje bez odgovora:
Zašto uopće tražiti nove putove ako nedostaje povjerenja?
Jer ako tehnologija može preživjeti samo lukavstvom, psihološkim redefinicijama i alternativnim oblicima upravljanja, odavno je izgubila svoju društvenu budućnost.
Zaključak
Ono što trenutno doživljavamo nije medicinski napredak, već pokušaj bijega od stvarnosti. Udisanje mRNA tehnologije nije budućnost cjepiva, već simptom gubitka kredibiliteta. I dok se to ne riješi, čak ni sprej iz laboratorija neće pomoći u ponovnom zadobivanju javnog prihvaćanja.
