Kako bi se povećao broj cijepljenih, od 2027. godine cijepljenje će se u Austriji provoditi i u ljekarnama

Kako bi se povećao udio cijepljenih, od 2027. godine cijepljenje će se u Austriji provoditi i u ljekarnama. Na taj se način želi „doprijeti” i do mladih i zdravih ljudi koji rijetko odlaze liječniku. No, što je s sigurnošću pacijenata i medicinskom odgovornošću? Oštre kritike upućuje Dagmar Häusler, zastupnica u pokrajinskom parlamentu iz stranke MFG Gornja Austrija.

Nakon dugotrajnih rasprava, cijepljenje u austrijskim ljekarnama trebalo bi biti dopušteno. Savezna vlada želi stvoriti zakonske preduvjete za to. Koalicija je načelni dogovor već postigla u veljači 2026. godine.

Prva bi se u proljeće 2027. godine trebala uvesti mogućnost cijepljenja protiv krpeljnog meningoencefalitisa (FSME). U ljekarnama bi se osobama starijima od 14 godina trebala omogućiti i određena kombinirana cijepljenja, među ostalim protiv tetanusa. Farmaceutima neće biti dopušteno provoditi sva cijepljenja.

Vlada kao razlog navodi želju za povećanjem udjela cijepljenih osoba. Cijepljenje bez potrebe za dodatnim odlaskom liječniku trebalo bi olakšati pristup. Osim toga, na taj se način želi doprijeti do mlađih ljudi koji rijetko posjećuju liječnika.

Protivljenje dolazi od Austrijske liječničke komore. Njezin predsjednik Johannes Steinhart naglašava da je cijepljenje „više od običnog uboda”. Dvanaestogodišnje liječničko obrazovanje ne može se zamijeniti kratkim tečajem osposobljavanja. Sigurnost pacijenata mora biti na prvome mjestu.

Slične kritike iznosi i stranka MFG Gornja Austrija. Dagmar Häusler, BSc, zastupnica u pokrajinskom parlamentu, u svojoj izjavi, osim sigurnosti pacijenata, dovodi u pitanje i medicinsku odgovornost te moguće gospodarske interese.

U nastavku donosimo izjavu Dagmar Häusler:

„Cijepljenje je medicinski zahvat pri kojem se moraju uzeti u obzir individualni rizici. Tko bolje poznaje povijest bolesti pacijenta, moguće prethodne bolesti i njegove zdravstvene posebnosti – liječnik koji ga liječi ili ljekarnik? I prije svega, tko preuzima medicinsku i pravnu odgovornost ako dođe do ozbiljnih reakcija na cjepivo ili trajnih zdravstvenih oštećenja? Ta pitanja moraju biti jasno razjašnjena”, naglašava Häusler.

MFG se osvrće i na protivljenje Liječničke komore, pritom zauzimajući diferenciran stav: „Ovdje se sasvim opravdano postavlja pitanje gdje prestaju medicinske zabrinutosti, a gdje počinju gospodarski interesi. Za nas je presudno da ni strukovni interesi ni politički cilj povećanja udjela cijepljenih ne smiju biti važniji od dobrobiti pacijenata.”

Häusler sumnja da se dodatnim mogućnostima cijepljenja može znatno povećati spremnost na cijepljenje: „Upravo su iskustva iz godina pandemije koronavirusa kod mnogih ljudi dovela do znatnog gubitka povjerenja u zdravstvenu politiku. Oni koji su se tada osjećali nedovoljno ili jednostrano informiranima neće ponovno steći povjerenje samo zato što će se cijepljenje ubuduće nuditi i u ljekarnama. Povjerenje se gradi transparentnošću, sveobuhvatnim i iskrenim informiranjem te dosljednim poštovanjem osobne slobode odlučivanja. Pritom se dobrovoljnost mora podrazumijevati.”