Sigurnost cjepiva protiv covida nikada nije utvrđena.
Sredinom rujna, The BMJ (prije poznat kao British Medical Journal) objavio je članak o propustima o propustima procjene sigurnosti (farmakovigilancija) “cjepiva” protiv covida pod naslovom “Američki dužnosnici znali su da je sustav sigurnosti cjepiva protiv covida manjkav – ali su ignorirali liječnika FDA koji ih je upozorio”
Australski bioetičar dr. Raphael Lataster poslao je brzi odgovor na članak, tvrdeći da s propustima cjepiva protiv covida i drugih postmarketinških nadzora, kao i s mnogim problemima s kliničkim ispitivanjima, “sigurnosni profil nije utvrđen” te da su analize rizika i koristi “stoga nepouzdane”.To znači da cjepiva nisu trebala biti “odobrena, poticana ili propisana”. Na veliko iznenađenje dr. Latastera, The BMJ objavio je njegov odgovor.Dno obrasca
Nedostaci u kliničkim ispitivanjima i propusti u farmakovigilanciji nalažu preispitivanje sigurnosnih profila cjepiva protiv bolesti COVID-19, The BMJ, 21 September 2026
Sam Latastera kaže: „Vodeći medicinski časopis The BMJ iznenađujuće je objavio moj odgovor na njihov nedavni članak o neuspjesima farmakovigilance cjepiva protiv covida-19, tvrdeći da s ovim i drugim neuspjesima u postmarketinškom nadzoru, kao i mnogim problemima s kliničkim ispitivanjima, „sigurnosni profil nije utvrđen“ te da su analize rizika i koristi „stoga nepouzdane“, što ukazuje na to da cjepiva nisu trebala biti „odobrena, poticana ili propisana“.
Dodajući otkrića izvornog članka Davida Willmana u kojem se objašnjava da su se „američki dužnosnici oslanjali na algoritam za detekciju signala VAERS-a za koji su znali da je kompromitiran, odgađali planirane proporcionalne analize izvještavanja i rekli liječniku FDA-e koji je predložio rješenje da prestane i odustane“, ukazao sam na priznanja bivše vršiteljice dužnosti povjerenice FDA-e [Janet] Woodcock da postoje nuspojave koje sustavi poput VAERS-a i BEST-a nisu registrirali; studiju Retsefa Levija (bivšeg člana Savjetodavnog odbora za imunizacijske prakse ili ACIP-a) i Nelsona Lua o neuspjehu CDC-a da prati mnoge zdravstvene probleme koje je identificirao V-SAFE; i činjenicu da su mnogi programi farmakovigilance „u Njemačkoj [izvor], Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji, Izraelu [izvor] i drugdje bili slično preplavljeni izvješćima koja nisu mogli u potpunosti provjeriti.“
Bio sam ograničen prostorom, ali u duljoj verziji bih spomenuo i stvari poput nedavne studije Ophir & Shir-Raz o izraelskom upozorenju američkim dužnosnicima početkom 2021. o velikom broju slučajeva miokarditisa kod mladih ljudi nakon Pfizera i odgođenom, umanjivanom odgovoru koji je uslijedio; sve veći broj dokaza o nuspojavama s odgođenim početkom; prekomjerni smrtni slučajevi koji koreliraju s cijepljenjem, a nerazumno su povezani s covidom ili karantenama; sve veći broj dokaza da su nuspojave ozbiljno podcijenjene; i činjenicu da Pfizer još uvijek, 2026. godine, pokušava shvatiti je li njihovo cjepivo „sigurno i učinkovito te postoji li povezanost miokarditisa/perikarditisa koju treba uzeti u obzir“.
O problemima s kliničkim ispitivanjima, osvrnuo sam se na uobičajene osumnjičenike: JECP4 o pretjerivanjima učinkovitosti/djelotvornosti i sigurnosti u ispitivanjima i opservacijskim studijama; ponovna analiza ispitivanja Pfizera i Moderne koja je „pronašla višak ozbiljnih nuspojava od posebnog interesa u cijepljenim skupinama“ koje su „premašile smanjenje hospitalizacija zbog covida-19“; i Thackerov članak, također objavljen u The BMJ-u, koji je „dokumentirao navodno krivotvorenje podataka, otkrivanje podataka, loše obučeno osoblje i odgođeno praćenje nuspojava u Pfizerovom ispitivanju“. S više riječi mogao sam spomenuti i stvari poput moguće negativne učinkovitosti.
Kao netko tko je na farmaceutskom fakultetu naučio da uvijek moramo biti oprezni prilikom nazivanja farmaceutskog proizvoda sigurnim, a zatim je proživio povlačenje rofekoksiba i folkodina, sve me to navodi na pomisao da „sigurnosni profil nije utvrđen“ i da cjepiva nikada nisu trebala biti „odobrena, potaknuta ili propisana“.
Na ovo je u nas kontinuirano ukazivao i profesor Krešimir Pavelić zajedno s još nekoliko kolega. Unatoč tome, pritisak da se sve to stavi „pod tepih“ bio je snažan, ne samo u Hrvatskoj veći u većem dijelu svijeta! Istina se, međutim, pomalo razotkriva, čak i u nekim vodećim medicinskim časopisima poput npr. BMJ.



