Zgrnuli milijarde na cjepivu protiv covida, a sada gase tri tvornice i otpuštaju 1800 radnika, jer nitko više nema interesa za njihova cjepiva.
Od pandemijskog pobjednika do bolnog rezanja troškova: što se događa s BioNTechom
Još prije nekoliko godina BioNTech je bio jedan od velikih pobjednika pandemije. Njemačka biotehnološka kompanija, koja je zajedno s Pfizerom razvila jedno od najpoznatijih mRNA cjepiva protiv covida-19, tijekom pandemije bilježila je prihode i profite o kakvima bi mnoge farmaceutske kompanije mogle samo sanjati.
Danas je slika bitno drukčija.
Pad potražnje za cjepivom protiv covida, višak proizvodnih kapaciteta i golemi troškovi razvoja novih lijekova natjerali su BioNTech na poteze koji bi još donedavno bili teško zamislivi. Kompanija gasi tri proizvodna pogona u Njemačkoj – u Tübingenu, Marburgu i Idar-Obersteinu – te planira ukinuti oko 1800 radnih mjesta.
Nije to samo priča o otkazima i zatvaranju tvornica. To je, zapravo, priča o tome koliko se brzo može promijeniti poslovna logika farmaceutske industrije kada nestane proizvoda koji je preko noći postao globalno tražen.
Tijekom pandemije kapaciteti su se povećavali jer je potražnja bila golema i činilo se da će cjepiva još dugo biti jedan od ključnih proizvoda farmaceutske industrije. No pandemija je prošla, interes za cijepljenje se smanjio, a s njim i potreba za tolikom proizvodnom infrastrukturom.
Problem je u tome što se tvornice ne mogu jednostavno „ugasiti“ kada potražnja padne. One koštaju i kada ne rade punim kapacitetom. Potrebni su ljudi, energija, održavanje, oprema i cijeli niz drugih troškova. Ono što je u vrijeme najveće potražnje bilo golema prednost, u novim okolnostima postaje teret.
BioNTech je zato pokušao pronaći investitore zainteresirane za preuzimanje pojedinih pogona, no pregovori nisu uspjeli. Kompanija je potom odlučila krenuti u njihovo postupno zatvaranje.
Pogon u Tübingenu, koji je prošle godine preuzet od konkurentskog Curevaca, trebao bi biti zatvoren do kraja 2027. godine. Marburg, mjesto povezano s razvojem mRNA cjepiva i staničnih terapija, trebao bi prestati s radom početkom 2028., dok se zatvaranje pogona u Idar-Obersteinu očekuje krajem iste godine.
Brojke pritom ne ostavljaju mnogo prostora za uljepšavanje situacije. BioNTech je u prvih šest mjeseci ove godine zabilježio neto gubitak od 1,35 milijardi eura, što je znatno više nego u istom razdoblju prethodne godine.
I tu dolazimo do možda najzanimljivijeg dijela cijele priče.
BioNTech danas mora istodobno živjeti s posljedicama uspjeha iz pandemijskog razdoblja i financirati ono što bi trebalo biti njegovo postpandemijsko poslovanje. Kompanija pokušava goleme resurse preusmjeriti prema razvoju novih terapija, prije svega lijekova protiv raka. No takav razvoj nije ni brz ni jeftin. Klinička istraživanja traju godinama, koštaju milijarde i, što je najvažnije, nemaju zajamčen ishod.
BioNTech se tako nalazi u pomalo neobičnoj situaciji: kompanija koja je zahvaljujući jednom proizvodu postala globalno poznata sada mora dokazati da može uspjeti i bez njega.
Za razliku od velikih farmaceutskih konkurenata s desecima registriranih lijekova koji donose kontinuirane prihode, BioNTech je još uvijek snažno vezan uz svoju mRNA tehnologiju i proizvode povezane s njom. Njegova najveća nada upravo je ono što je kompaniji donijelo slavu – sposobnost da mRNA tehnologiju primijeni i izvan cjepiva.
No između znanstvene mogućnosti i lijeka koji se može prodavati na globalnom tržištu nalazi se dug i skup put.
Dodatni simbolički kraj jedne ere predstavlja i odlazak osnivača. Uğur Şahin i Özlem Türeci, bračni par znanstvenika koji je osnovao BioNTech i postao jedno od najprepoznatljivijih lica pandemijske biotehnologije, do kraja godine trebali bi napustiti kompaniju i nastaviti rad kroz novu tvrtku Arife.
I tako se krug pomalo zatvara.
BioNTech je od relativno nepoznate biotehnološke kompanije postao jedan od simbola borbe protiv pandemije. Njegovo cjepivo donijelo je kompaniji goleme prihode, svjetsku prepoznatljivost i kapital za daljnji razvoj. Ali pandemijski novac nije trajna poslovna strategija.
Sada počinje teži dio priče.
Treba pokazati da uspjeh nije bio jednokratna posljedica povijesnih okolnosti, nego dokaz da tehnologija na kojoj je kompanija izgrađena doista može proizvesti novu generaciju lijekova.
Zatvaranje tvornica i otpuštanje tisuća ljudi zato možda nisu samo znak propadanja jedne kompanije. Mogu biti i neugodan, ali nužan prijelaz iz pandemijske ekonomije u neku novu fazu.
Hoće li BioNTech u toj fazi ponovno postati veliki pobjednik – ovaj put zahvaljujući lijekovima protiv raka i drugim terapijama – tek treba vidjeti.
Jedno je, međutim, već sada jasno: pandemijski jackpot više nije dovoljan.
