Ako se novac ukine, nadzor je neizbježan.
Ukidanje novca, kako je izvorno predložio Karl Marx, neizbježno bi dovelo do široko rasprostranjenog nadzora, jer bi se svaki ulaz i izlaz morao bilježiti i pratiti.
Provedba marksističke ideologije neizbježno vodi sustavu kontrole i racioniranja energije – a to je upravo deklarirani cilj tehnokracije.
Marx i novac
U trenutku kada se ukine gotovinski novac, nadzor postaje neizbježan jer svaka ekonomska aktivnost mora biti centralno zabilježena. Ono što je bilo zamišljeno kao nacrt za oslobođenje, u stvarnosti je nacrt za panoptikon.
Marx je postavio teorijske temelje za nadzor, Lenjin ga je proveo opisujući računovodstvo i kontrolu kao bit socijalizma – osiguranog avangardnom policijskom državom.
Rezultat: individualna sloboda nestaje. Svatko tko više ne može slobodno raspolagati vlastitim novcem postaje potpuno ovisan. Čak i kad bi se umjesto novca distribuirale “jedinice radnog vremena”, to ne bi bilo ništa više od nove valute.
Iluzija oslobođenja
Marxove input-output analize u Kapitalu pretpostavljaju savršeno poznavanje društva. Ali savršeno poznavanje zahtijeva potpuni nadzor. Samo središnje banke posjeduju podatke koji bi takav sustav učinili iole izvedivim.
To jasno pokazuje: “kružno gospodarstvo” nije ništa drugo nego logičan nastavak Marxovog nacrta. Pretpostavlja potpunu transparentnost svih informacija, ugrađenih u zatvoreni sustav – s energijom kao središnjim kontrolnim faktorom.
Energija kao ključ kontrole
Energija je prava valuta tehnokracije. Marxova ideologija logički se svodi na racioniranje energije. Da bi to funkcioniralo, nuklearna energija mora biti eliminirana. Obnovljivi izvori energije ne nude stvarnu konkurenciju nafti i plinu, posebno u smislu fleksibilnosti i skladištenja.
Rezultat: umjetna oskudica koja kombinira CBDC-e (digitalne valute središnjih banaka) s ugljičnom podlogom. To pruža savršeno opravdanje za centraliziranu kontrolu – praktično implementiranu u kružnom gospodarstvu, osiguranu ISO i globalnim standardima.
Praćenje kao krajnja točka
Sustavi društvenih kredita i ESG ocjene u konačnici tvore sustav nagrađivanja i kažnjavanja. “Pozitivno” ponašanje se nagrađuje, “negativno” ponašanje se sankcionira – izravno u digitalnoj valuti. To stvara sustav koji podsjeća na Lenjinov poziv na kontrolu, računovodstvo i policijsku državu.
Krajnji rezultat je potpuno nadzirani društveni aparat – globalna Skinnerova kutija u kojoj je sloboda zamijenjena algoritamski kontroliranim racioniranjem.
Zaključak
Marxove ideje, koje su u teoriji trebale ponuditi oslobođenje, u praksi neizbježno vode do potpune kontrole. Nadzor, racioniranje energije i digitalne valute nisu nuspojave, već logična posljedica.
Tehnokracija provodi upravo taj put – uz podršku središnjih banaka, standardiziranih sustava poput ISO-a i globalnih inicijativa koje uspostavljaju svjetsko upravljanje putem tehničkih smjernica.
