Digitalni euro: Novac ili daljinski upravljač?, piše Andrija Klarić.
U isječku Rob Roos i ja govorimo o “digitalnom euru” i onom najnezgodnijem pitanju:
je li to samo praktičniji novac — ili infrastruktura za kontrolu potrošnje?
Što se stvarno dogodilo (datumi, ne dojmovi):
ECB je 29.10.2025. odlučio prijeći u sljedeću fazu priprema projekta digitalnog eura.
ECB javno navodi scenarij: ako zakonodavni okvir bude gotov tijekom 2026., pilot bi mogao krenuti 2027., a sustav biti spreman za potencijalno prvo izdavanje tijekom 2029.
Što ECB tvrdi o “kontroli”:
ECB kaže da digitalni euro “nikad ne bi bio programmable money” (dakle ne bi imao ugrađena ograničenja tipa “ovo smiješ kupiti, ovo ne”).
Planira se i offline način koji bi trebao nuditi “cash-like” privatnost (detalje transakcije znaju samo platitelj i primatelj).
Razmatraju se limiti držanja (caps) kako se ne bi poticali bankovni “runovi”.
Zašto je ovaj razgovor bitan:
Jer čak i ako “novac nije programabilan”, pravila korištenja (limiti, identitet, nadzor, iznimke, provedba) pišu ljudi i politika. A politika ima tu naviku da svaku “praktičnost” pretvori u “ovlast”. Oscar Wilde bi rekao: najopasniji su darovi koji dolaze s uputama.
Pogledajte isječak i recite: koje biste zaštite tražili da bi digitalni euro bio prihvatljiv? (offline privatnost, zabrana uvjetovanja potrošnje, jasna ograničenja nadzora, itd.)
