Plenković nam je putem svoje izjave u saboru jasno dao do znanja kako živimo u tehnokratskom jednoumlju koje nam se plasira pod maskom demokracije, Andrija Klarič.
„Oni koji se tome ne prilagode, teško se mogu nositi s novim demokratskim izazovima.“
– Andrej Plenković, 2025., u Hrvatskom saboru.
Ova rečenica nije politička analiza. Ona je prijetnja. Nije poziv na dijalog, nego na pokornost. Nije demokratski refleks – nego mentalitet iz doba verbalnog delikta.
U totalitarnim režimima, kao što je bio komunizam, verbalni delikt je značio da možeš biti kažnjen jer si nešto rekao. Danas, u režimu tehnokratske elite Europske unije, više ne ideš u zatvor – ali ti se briše sadržaj, gasi vidljivost, odbijaju sredstva, otima pravo glasa. Razlika je u metodi – ali ne u suštini.
Europska komisija kao “ministarstvo istine”
Prije nekoliko mjeseci, otkriven je skandal u kojem je Europska komisija financirala tzv. „nezavisne“ kandidate i medije pred europske izbore. Bez javnog natječaja, bez objave korisnika, bez ikakvog nadzora.
Kad su ih pitali – rekli su da je sve u redu. Sami su sebe opravdali. Bez suda. Bez neovisne istrage.
Podsjetnik: Ministarstvo kulture i medija RH je, kroz sredstva Europske unije i NPOO-a, dodijelilo gotovo 6 milijuna eura za projekt „Točno tako“ – platformu za provjeru činjenica koju čine privatne agencije.
Umjesto da se istina traži kroz sudove, zakone i dokaze – istinu sad proglašuju privatnici financirani od iste vlasti koju bi trebali nadzirati.
To je demonstracija kako Europska komisija ne jača sudsku neovisnost, već potiče nastanak institucionalnih medijskih egzekutora koji odlučuju što se smije reći, a što ne.
Istina je, dakle, postala ono što vlast kaže da jest.
A tko tu istinu “provjerava”? Fact-checking agencije financirane – upravo od tih istih institucija. Sud više nije potreban – jer istinu sada proglašavaju birokrati.
Plenkovićev odgovor: prilagodi se ili nestani
Kad je zastupnik Igor Petarnel postavio pitanje o poništenim izborima u Rumunjskoj i otvorenom priznanju EU komesara Bretona da su eliminirali kandidata koji ne odgovara „pravom“ smjeru, Plenković nije rekao ništa o demokraciji, pravima, zakonima. Umjesto toga, rekao je – prilagodite se.
Taj stav nije europski, nije demokratski, i nije hrvatski.
To je refleks političkog činovnika, a ne državnika. To je mentalitet jedne partije, jedne istine, jedne dopuštene misli.
Danas više ne trebaš biti disident da bi bio kažnjen. Dovoljno je da ne budeš poslušan.
Europska unija je od zajednice suverenih država pretvorena u centraliziranu ideološku platformu, gdje birokracija odlučuje što je stvarnost, a svi ostali samo „prilagođavaju percepciju“.
To nije budućnost. To je povratak u prošlost. Zato pitamo otvoreno: hoćemo li imati pravo na mišljenje — ili samo pravo na ponavljanje službenih istina?
