Britanski zakon o online sigurnosti kao nacrt za digitalni totalitarizam.
Kad ljevica vlada, rijetko iz toga proizlazi nešto dobro. To je slučaj i u Velikoj Britaniji, gdje su laburisti, sestrinska stranka SPD-a i SPÖ-a, zakonom uveli masivni mehanizam online cenzure. Sloboda govora? Raznolikost mišljenja? Nikakva.
Velika Britanija sve više nalikuje autoritarnoj intranet državi – sličnoj Kubi, Kini ili Iranu. Već nekoliko dana na snazi je “Zakon o online sigurnosti” – zakon koji službeno ima za cilj zaštititi djecu od “opasnog sadržaja” na internetu.
U stvarnosti je, međutim, samo alat za sveobuhvatnu cenzuru i digitalni nadzor britanskog stanovništva. Ono što se krije ispod krinke sigurnosti zapravo je frontalni napad na slobodu izražavanja, orkestriran od strane ljevičarske vlade koja sve više vlastito stanovništvo doživljava kao neprijatelja.
Korištenje pojmova poput “sigurnost”, “zaštita djece” i “online higijena” od strane britanske vlade poznati je orvelovski novogovor. Ali svatko tko je mislio da to zapravo znači “sigurniji internet za djecu i mlade” sada se pokazao u krivu: zakon je jedva stupio na snagu kada su prvi videozapisi nestali s interneta – uključujući snimke demonstracija ispred hotela u kojima su na trošak poreznih obveznika smješteni ilegalni imigranti.
Okidač: seksualni napad migranta na djevojčicu u Eppingu. Incident koji bi u funkcionalnoj pravnoj državi doveo do ogorčenja, rasprave i političkih posljedica. Ali u Velikoj Britaniji? Oni preferiraju cenzuru.
The Online Safety Act is clearly not just about protecting children.
— Chris Middleton (@ChrisMid) August 1, 2025
It is a poorly worded law, written by people who don't understand the internet.
Oh, and if you disagree with it, Labour says you’re “on the side of predators”.https://t.co/BnkmipDWDv
Radna skupina protiv kritike migracija
Brisanje videozapisa prosvjeda samo je vrh ledenog brijega. Istovremeno, Ministarstvo unutarnjih poslova osnovalo je novu posebnu jedinicu: radnu skupinu policajaca koja sustavno pretražuje društvene mreže u potrazi za “antimigrantskim” sadržajem – naravno, isključivo “preventivno”. Kaže se da su strahovi od ljetnih nemira (je li moguće da su se Britanci jednostavno zasitili zamjene stanovništva, bandi za dotjerivanje i migrantskog terora?) veliki. Ali umjesto da se istraže uzroci – na primjer, u vezi s uvezenim nasiljem i paralelnim društvima – simptom se potiskuje: javno izražavanje. Cilj nije obuzdati nasilje, već neutralizirati bijes građana u digitalnom prostoru. Orwell bi bio oduševljen britanskim drugovima…
Ključno je da nova nadzorna jedinica ne djeluje u vakuumu, već se oslanja na provjerene mehanizme. NSOIT (Tim za nacionalnu sigurnost i online informacije) izravni je nasljednik “Jedinice za suzbijanje dezinformacija”, koja je bila zadužena za praćenje navodnih “dezinformacija” (tj. svega što se kasnije pokazalo istinitim) tijekom histerije oko koronavirusa. Čak ni tada nije pravljena razlika između migrantskih terorista i anticijepljenih liječnika opće prakse – glavno je bilo da je narativ bio točan. Danas ista struktura koristi iste alate za identifikaciju kritičara migracijske politike i propusta policije. Od lovca na terorizam do kontrolora javnog mnijenja – prijelaz se čini fluidnim.
Opasni gumeni odlomak
Zakon dopušta vladi da klasificira bilo koju vrstu online sadržaja kao “potencijalno štetan” – sveobuhvatna klauzula par excellence. To omogućuje zabranu ne samo navodnog “govora mržnje” ili prikaza nasilja, već u biti svakog mišljenja koje je u suprotnosti s vladinom politikom. Činjenica da platforme poput X, Reddit i Spotify već unaprijed blokiraju sadržaj odličan je primjer kako se državno zastrašivanje i usklađenost privatnog sektora spajaju u autoritarnu simbiozu.
Reddit je sada blokirao pristup bezopasnom r/beer subredditu osim ako ne prenesete svoj ID. Spotify odjednom više nije slobodno dostupan svakom Britancu koji želi slušati glazbu koja nije u skladu s vladinim stilom. Chris Middleton, britanski X korisnik, dokumentira šokantnu količinu blokiranog sadržaja u jednoj temi. Svatko tko živi u Velikoj Britaniji više ne može biti siguran hoće li sljedeća poveznica raditi – ili je misaona policija odlučila da je “toksična”.
But it doesn’t stop there.
— Chris Middleton (@ChrisMid) August 1, 2025
According to @cremieuxrecueil, their content on lactose intolerance, donkeys, and Neanderthals has been blocked.
This is what happens when MPs who can’t open a PDF start regulating global tech.https://t.co/uMQMS5kqWo
I tko prosvjeduje protiv ove digitalne šale? Laburistička stranka, u svojoj najboljoj denuncijacijskoj retorici, suprotstavlja ih pedofilima: Svatko tko se protivi zakonu navodno je “na strani zlostavljača djece”. Pa ipak, ni laburisti ni konzervativci nisu poduzeli nikakve mjere protiv pakistansko-indijskih bandi za dovođenje djece u red koje su godinama besramno zlostavljale djecu.
Na putu do države nadzora
Ono čemu ovdje svjedočimo nije samo loš zakon koji uzrokuje kolateralnu štetu. To je prototipski pokušaj transformacije zapadne demokracije u državu potpunog nadzora. To uključuje internet kao kontrolirani prostor u kojem građani vide samo ono što vlasti dopuštaju. To nije pogreška, već perfidna strategija.
Činjenica da su stotine tisuća Britanaca već potpisale peticiju za ukidanje zakona u roku od tjedan dana pokazuje da je otpor živ i zdrav. Ali hoće li to biti dovoljno da se preokrene trend više je nego upitno. Savez vlada, sigurnosnih agencija i korporacija koje žele transformirati digitalni prostor u mehanizam cenzure premoćan je. Ideja da je internet mjesto slobode postala je više od pukog naivnog.
Over 467,300 signatures for repeal. https://t.co/EJ9BRbZ4f4
— Kathleen Tyson (@Kathleen_Tyson_) August 1, 2025
Velika Britanija je pionir u tom pogledu, ali nažalost ne u pozitivnom smislu. “Zakon o online sigurnosti” je nacrt za ono s čime se suočavaju i druge zapadne zemlje: internet koji više nije javno tržište za mišljenja i stavove, već ograđeni park mišljenja gdje se prikazuje samo ono što se sviđa globalističkom establišmentu. Sve ostalo se briše, cenzurira, označava ili kriminalizira. Svatko tko još uvijek želi slobodno govoriti u budućnosti morat će to činiti u tajnosti.
