“Euro ostaje simbol europskog jedinstva i snage. Diljem europodručja i šire, više od dva desetljeća, ljudi i poduzeća navikli su plaćati novčanicama i kovanicama eura”, koristi Bruxelles u svojoj komunikaciji. No argumenti ubrzo mijenjaju ton: “Dok bi 60% ispitanih ljudi željelo i dalje imati mogućnost upotrebe gotovine, sve veći broj ljudi odlučuje se na digitalno plaćanje, korištenjem kartica i aplikacija koje su izdale banke.” i druge digitalne i financijske tvrtke”, stoji u službenom tekstu. A “ovaj trend je ubrzala pandemija covid-19.”

Kako bi “odrazila” te trendove, nastavlja Bruxelles, Europska komisija je predložila dva skupa mjera “uzajamne podrške” kako bi se osiguralo da ljudi imaju mogućnosti plaćanja, gotovinom i digitalno. Prvi se sastoji od “zakonodavnog prijedloga o zakonskom sredstvu plaćanja eura u gotovini kako bi se očuvala uloga gotovine, osiguralo da bude široko prihvaćeno kao sredstvo plaćanja i da ostane lako dostupno pojedincima i poduzećima u cijelom europodručju.” euro “. U teoriji, ovo već postoji. Druga mjera krije ključ: „Prijedlog zakona koji uspostavlja pravni okvir za mogući digitalni euro kao nadopuna euro novčanicama i kovanicama”. A digitalni euro bi uvijek ostavljao računalni trag, s kojim će kontrola transakcija biti potpuna od strane javnih tijela.

Prema Bruxellesu, digitalni euro “osigurao bi da ljudi i tvrtke imaju dodatnu opciju, pored trenutnih privatnih opcija, koja im omogućuje digitalno plaćanje široko prihvaćenim, jeftinim, sigurnim i otpornim oblikom javnog novca u euro” području (što nadopunjuje danas postojeća privatna rješenja)”. Veliko je pitanje, dakle, zašto nam treba digitalni euro ako već postoje digitalna privatna plaćanja? Pa, Bruxelles daje više detalja. 

Pojašnjava se da, “iako bi prijedlog, nakon što ga usvoje Europski parlament i Vijeće, uspostavio pravni okvir za digitalni euro, u konačnici će Europska središnja banka odlučiti hoće li i kada izdati digitalni euro.” I objašnjava da bi, “baš kao gotovina danas, digitalni euro bio dostupan zajedno s postojećim nacionalnim i međunarodnim privatnim sredstvima plaćanja, kao što su kartice ili aplikacije.

Funkcionirao bi kao digitalni novčanik. Ljudi i tvrtke mogli bi plaćati digitalnim eurom bilo kada i bilo gdje u europodručju.” Nadalje, “značajno je da bi bio dostupan i za online i za offline plaćanja, odnosno plaćanja bi se mogla vršiti s jednog uređaja na drugi bez internetske veze, iz udaljenog područja ili iz podzemnog parkirališta. Dok bi internetske transakcije nudile istu razinu privatnosti podataka kao i postojeće digitalne metode plaćanja, izvanmrežna plaćanja bi osigurala visok stupanj privatnosti i zaštite podataka za korisnike: omogućila bi korisnicima da vrše digitalna plaćanja uz otkrivanje manje osobnih podataka nego danas kada plaćanje karticama, kao i kod plaćanja gotovinom, te nitko nije mogao vidjeti što ljudi plaćaju kada koriste digitalni euro izvan mreže.” Nitko? Porezne vlasti, da. Poticaj – privatnost u privatnim očima (u teoriji) – i dokaz – puni pristup i kontrola transakcija od strane Riznica.

“Banke i drugi pružatelji usluga plaćanja diljem EU-a distribuirali bi digitalni euro pojedincima i poduzećima. Osnovne usluge digitalnog eura pružale bi se besplatno pojedincima. Kako bi se potaknula financijska uključenost, ljudi bez bankovnog računa mogli bi otvoriti i održavati račun s poštanskim uredom ili drugim javnim subjektom, kao što je lokalna vlast. Također bi bio jednostavan za korištenje , čak i za osobe s invaliditetom,” kaže Brussels. A trgovci “u cijelom europodručju morali bi prihvatiti digitalni euro.