- Epoha Portal
- Pixabay
EU se bliži završetku testiranja digitalnog identiteta unatoč vrlo opravdanom strahu građana od potpune kontrole.
Konzorcij Potential, jedan od glavnih igrača u razvoju digitalnog identiteta građana EU (EUDI Wallet), bliži se kraju testiranja koje bi, kao što znamo, trebalo biti gotovo do rujna 2025. godine, dok diljem Europe raste zabrinutost zbog potencijalnih kršenja privatnosti građana.
Projekt koji je započeo 2023. godine, uključuje suradnju sa 155 organizacija iz 19 zemalja, uključujući moćne korporacije poput Idemije, Thalesa, Amadeusa i Namiriala. Cilj im je postaviti temelje za sustav koji bi mogao potpuno transformirati način na koji građani pristupaju bankama, vladinim uslugama, mobilnim mrežama, vozačkim dozvolama, elektroničkim potpisima i receptima.
Međutim, iako se digitalni identitet obično predstavlja kao alat za “olakšavanje života građana”, aktivisti za zaštitu privatnosti upozoravaju da je to opasan korak prema sveobuhvatnom digitalnom nadzoru i potpunom gubitku bilo kakve privatnosti građana. Naša privatnost nikada do sada nije bila ugroženija.
Planirano pokretanje aplikacije izvorno je bilo zakazano za 2024. godinu, ali je odgođeno za 2026. godinu, dok su tijekom 2024. i 2025. godine provedena brojna testiranja, uključujući daljinsko testiranje, prekograničnu razmjenu podataka u Varšavi i provjere interoperabilnosti u Vilniusu koje su uključivale 1300 testova provedenih u 34 državnih i privatnih institucija.
Također raste zabrinutost zbog velike uključenosti privatnog sektora, kao i potencijalne integracije ukrajinskih digitalnih dokumenata u sustav EU.
U sklopu testiranja predstavljeni su različiti načini identifikacije građana – od QR kodova i NFC čitača, do biometrijskih prijava, kioska i više uređaja za daljinsku autentifikaciju – a sve to otvara nove točke potencijalne zlouporabe osobnih podataka od strane onih koji će ih prikupljati.
Kritičari upozoravaju da bi se Europa uz pojačani digitalni nadzor građana mogla vrlo brzo pretvoriti u ono što nazivaju “društvom digitalnih točaka”, gdje će svaki pristup nekoj usluzi zahtijevati provjeru identiteta i potencijalno snimanje ponašanja korisnika.
Kako se implementacija digitalnog identiteta približava stvarnosti, postavlja se pitanje: Dobivaju li građani EU alat za jednostavniji život ili je zapravo riječ o tihoj infrastrukturi za masovnu kontrolu i nadzor građana? Odgovor na ovo pitanje nameće se sam po sebi i uopće ga nije potrebno navoditi.
A kada netko na sve moguće načine želi saznati baš sve o nama, prirodno je da se upitamo kakve su tim ljudima namjere, zar ne? Brojni ljudi već se odavno ništa ne pitaju niti propituju odluke sustava, već ih slijepo slijede ne protiveći im se nimalo. No, to ni u kojem slučaju nije dobro, jer na taj se način čovječanstvo pretvara u masu hipnotiziranih i poslušnih zombija ispranih mozgova koji su spremni prodati svoju dušu samom vragu samo kako bi ostali lažno sigurni, a zapravo zarobljeni u svojoj zoni komfora. Predati u potpunosti svoje živote digitalnoj diktaturi više je nego opasno. Tko voli, nek izvoli, tko želi nastaviti šutjeti, neka i dalje šuti, a tko se želi probuditi i progledati neka to učini što prije, dok ne bude prekasno.
Da, itekako je potrebno propitivati odluke vladajućih struktura, jer to su ljudi koji ne misle na građane, na sigurnost ili zdravlje građana, već isključivo na sebe i svoje partikularne interese. Prava istina nikada nije na pozornici, već je uvijek iza kulisa, strogo skrivena od javnosti i do nje je vrlo teško doći.
