Digitalni euro znači kraj europske financijske neovisnosti i novo oružje pojačanog nadziranja robotiziranih dužnosnika EU, EK, ESB i europskih građana.
Polupismeni europski zastupnici kao predstavnici članica Europske unije kad bi mislili svojim glavama ne bi bespogovorno slijedili svaki zlotvorski prijedlog svojih stranačkih klubova u Europskom Parlamentu u Strasbourgu kao na prošlotjednom podmetnutom glasovanju kad su bez ikakvog razloga nepromišljeno kao bezglavi podržali Komisijino stajalište o digitalnom euru i odobrili ga glasovanjem 8. srpnja 2026. u ljetnim danima kad je već više od petine europarlamentaraca otišlo na godišnje odmore. Nakon ovog licemjernog poteza Europski parlament kao lažan, zlotvorski i prevarantski može započeti pregovore s vladama država članica o detaljima dizajna i funkcioniranja programibilnog digitalnog eura ali, ni nema svrhu postojanja.
Ono što Europska središnja banka i Europska Komisija promidžbenim narativom govore o digitalnom euru uglavnom su hvalospjevne laži i besmislice kako bi se Europljanima nametnuo pojačan okov nadziranja potrošnje i ograničenja i kako bi pojedinci izvan EU mogli preuzeti vašu štednju i prihode i njima daljinski upravljati u ime zajedničkih ciljeva.
Europska središnja banka (ESB) iznosi takve besmislice i gluposti kad tvrdi da je digitalni euro potreban kako bi se očuvale prednosti gotovine u digitalnom razdoblju i zaštitio monetarni suverenitet Europe te u istom trenutku osiguralo brzo, sigurno i široko prihvaćeno javno sredstvo plaćanja.
Europski zastupnici koliko misle svojim glavama u prilog govori i to da vjerojatno uopće nisu ni znali o čemu se radi kad im je Komisija podvalia da u zadnjim danima prije ljetne stanke održe glasovanje o digitalnim euru, jer da su htjeli mogli su se raspitati na raznim stranama pa doznati malo istine o prograbilnom bonu kao dodatnom digitalnim okovu. Evo što se zahvaljujući njima zbilo – digitalni euro znači kraj europske financijske neovisnosti i novo oružje pojačanog nadziranja robotiziranih čelnika i dužnosnika EU, EK, ESB ali i europskih građana te Europskih zastupnika !!
Europski zastupnici unaprijed su morali znati da digitalni euro nije samo neutralno novotehnologijsko poboljšanje europske platne infrastrukture, nego da je to diktatorski nametnut politički i tehnologijski projekt kojim se kao digitalnim oružjem ugrađuje pojačan nadzor i monetarno upravljano nadziranje i dominacija nad Europskom središnjom bankom i samom strukturom valute te državnim financijama država članica EU ali, i svih njezinih građana !!
Koliko toga zastupnici EU-a znaju od programbilnim digitalnom euru vidi se i po tome kad sada bezidejno kao neupućeni zgubidani u Strazburu raspravljaju o propisima koji će definirati pravni status, pravila o privatnosti i ograničenja vlasništva digitalnog eura. ESB otvoreno lobira za snažan zakonski okvir koji podržava ono što naziva “zajedničkim korakom naprijed za Europu”.
To znači da će se o najbitnijim značajkama, uključujući programabilnost, ograničenja, pristup podatcima i ulogu poslovnih banaka, odlučivati u Bruxellesu i Strasbourgu, a ne putem tržišta ili odluka građana.
ESB promiče digitalni euro kroz četiri glavna obećanja: učinkovitija plaćanja, veći monetarni suverenitet, financijska uključenost i veća privatnost u usporedbi s postojećim privatnim elektroničkim sustavima plaćanja.
Iskreni budimo, pa malo istine kažimo da su sve to reklamni i promidžbeni hvalospjevi robotiziranih službenika i dužnosnika ESB-a i Komisije, jer nijedna od ovih njihovih tvrdnji ne bi mogla izdržati ozbiljnu provjeru.
Učinkovitost i univerzalno prihvaćanje najobičnije promidžbene su besmislice
Unutar država članica EU odavno postoje i vrše se trenutna plaćanja, višestruki kartični sustavi i razgranata mreža privatnih tvrtki koje omogućuju brze i jeftine elektroničke transakcije diljem eurozone i šire.
Nema dokaza da dodavanje centraliziranog, programibilnog središnjeg bankovnog računa za svakog građanina rješava problem kojeg postojeća infrastruktura ne može riješiti konkurencijom, decentraliziranim opcijama i inovacijama.
Monetarni suverenitet i neovisnost
ESB tvrdi da je digitalni euro nužan za očuvanje autonomije monetarnog sustava i smanjenje ovisnosti o pružateljima usluga izvan Europe.
Ova tvrdnja nema nikakvog smisla u trenutcima kada je euro već druga najbitnija rezervna valuta na svijetu, kada postoji snažna potražnja za imovinom u eurima i kada postoje brojni privatni projekti koji uspješno konkuriraju inozemnim tvrtkama.
Status valute kao rezervne valute ne stvara se nametanjem, već povjerenjem i potražnjom građana i tvrtki.
Kad bi Europska središnja banka doista htjela sačuvati i održati kupovnu moć i kredibilitet eura, ne bi joj bile potrebne posebne privilegije ili obvezna digitalna verzija valute.
Uvođenje digitalne valute središnje banke (CBDC) izgleda kao priznanje slabosti i svemoćne nemoći nego snage.
Financijska uključenost
Digitalne valute središnjih banaka često se predstavljaju kao besplatna osnovna imovina za građane koji nemaju pristup bankama.
Robotizirani građani i društvo
Na državnim prostorima članica EU financijska isključenost više proizlazi iz propisa, poreza i programski organiziranog gospodarskog propadanja i ekonomske stagnacije nego iz nedostatka digitalnih opcija plaćanja.
Nametanje centraliziranog novčanika povezanog s identitetom ne rješava te probleme. Financijska uključenost ne zahtijeva digitalni identitet i račun u središnjoj banci, već veću konkurenciju i više privatnih opcija.
Više privatnih nego komercijalnih rješenja?
Iako ESB obećava visoku razinu privatnosti kao i članovi Europskog Vijeća brda i doline, navodeći da će podatci koji će uokolo protjecati navodno biti anonimni te da će postojati mogućnost offline plaćanja slično gotovini ništa od toga nije tako. Baš sve to što su naivni ESB-ovci prije naveli kao dobitni uglavnom su besmislice i laži, jer će svi biti umjetnom inteligencijom upravljano nadzirani kao i sva sredstva i sve financijske mogućnosti kojima raspolaže ESB i to za račun trećeg pojedinca iz jednog manjeg podatkovnog centra, mimo njih ESB-ovaca i njihovih spoznaja, jer time ESB u potpunosti postaje podčinjen i okovan !!
Svima je jasno kako arhitektura programabilne i centralno upravljano nadzirane digitalne valute znači da svaka transakcija može biti podložna praćenju i mogućim ograničenjima.
Iako je proteklog tjedna u Europskom Parlamentu na prijevaru tek odobren, digitalni euro već dugo se nalazi u fazi izvodnih aktivnosti, u kojima sudjeluju i hrvatski pružatelji platnih usluga, sa svrhom testiranja online i offline transakcija. Europska središnja banka planira izdavanje digitalne valute 2029. godine. Iako je nacrt pravnog okvira odobren, konačna regulativa još nije usvojena.
Ako su glavni ciljevi učinkovitost, konkurencija i tehnologijski napredak, regulatori bi trebali jačati neovisna i decentralizirana rješenja, umjesto da cijeli monetarni sustav koncentriraju u jednoj javnoj instituciji.
Ako čelnici ESB smatraju da bi svi Europljani trebali imati slobodu odabrati digitalni euro, dovoljno ga je ponuditi i pustiti građane da na referendumu odluče, umjesto da ga nameću.
Monetarni suverenitet ne postiže se prisilom, već slobodom i povjerenjem.
Digitalni euro kao alat nadziranja i moćno digitalno oružje
Digitalna valuta središnje banke nije samo elektronički zapis novca ili digitalni bon o valuti. Glavna razlika između današnjeg elektroničkog novca i digitalnog eura nije tehnologija, već nadzor. Pojedini moćnici iz sjene su preko polupismenih europskih robotiziranih administratora i tehnokrata iz Komisije i ESB kao najobičnijih vucarala htjeli preuzeti upravljanje sa svim sredstvima koja postoje i ne postoje u EU te će to digitalnim eurom i ostvariti !!
U trenutnom sustavu novac građana nalazi se u poslovnim bankama koje igraju ulogu posrednika i stvaraju određenu distancu između monetarnih vlasti i pojedinačnih transakcija.
S digitalnim eurom, glavni račun građana trebao bi se nalaziti izravno kod središnje banke, vjerojatno samo na početku recimo do 2030., i to kako bi što lakše sve preuzeo od EU i ESB onaj tko posjeduje digitalnu podatkovnu infrastrukturu !!
To otvara tri opasna kanala moći.
Prvo, središnje banke (uvođenjem digitalnog eura postaju beskorisne parazitske i nestat će, poput HNB-a) samo bi na počeku dobile bi izravan pristup gotovo svim transakcijama u stvarnom trenutku, što bi dodatno smanjilo financijsku privatnost koju još uvijek pružaju gotovina i bankarski sustav.
Kada se svako plaćanje registrira u središnjem sustavu, vlasti mogu pratiti obrasce ponašanja, označavati “nepoželjne” aktivnosti i izrađivati profile građana.
Drugi problem je programabilnost.
Digitalni euro mogao bi biti osmišljen kao programabilni novac, što znači da bi (moćnici) mogli preko robotiziranih marioneta na vlasti ograničiti gdje i kako se sredstva troše, nametnuti rok valjanosti novca ili nametnuti kazne za određeno ponašanje.
To bi se moglo odnositi na stvari poput “prekomjerne” potrošnje goriva ili politički nepopularnih odluka o potrošnji.
Ovo nije samo teorija. Sama ESB naglašava programibilnost kao način kako bi monetarna politika bila učinkovitija i fleksibilnija.
To znači brže stvaranje novca kada centralni planeri to smatraju potrebnim, ali i brže povlačenje likvidnosti kada odluče da je gospodarstvo previše stimulirano.
Uklanjanjem uloge komercijalnih banaka, središnje banke mogle bi izravno ubrizgavati novac na račune građana, spajajući monetarnu i fiskalnu politiku.
Time se uklanjaju ograničenja koja nameću bankarsko kreditiranje i tržišna disciplina danas i sve se mijenja i to tako da će svi sudionici financijskih aktivnosti i ESB u EU iz jednog novog podatkovnog centra mino njih biti upravljano nadazirani !!
Na početku rezultat bi mogla biti valuta koja postaje alat za brzo financiranje bez pokrića Komisijine potrošnje i pojedinih privilegiranih država članica?! Veliko je pitanje što će biti s ESB-om nakon što moćnici za koju godinu preuzmu svu ušteđevinu Europljana i sve ESB digitalne novce i gotovinu kojima raspolažu ???
Napad na banke i privatne kredite
Europske poslovne banke opravdano se boje digitalnog eura ESB-a, koji bi mogao konkurirati depozitima te ih postupno uništiti.
To bi banke učinilo još ovisnijima o središnjoj banci?!
Već se razmatraju ograničenja vlasništva od oko 3000 eura po osobi kako bi se sprječio veliki odljev novca iz banaka.
Ali taj iznos nije ekonomska odluka, već političko ograničenje kojeg se može promijeniti u bilo kojem trenutku.
Čak i uz ograničenja, postojanje državne digitalne alternative oslabit će stabilnost banaka, povećati troškove financiranja i dodatno smanjiti njihovu ulogu u stvaranju kredita.
Najveća posljedica bila bi suzbijanje privatnog kreditiranja.
Kako novac pritječe u središnju banku, sposobnost banaka da kreditiraju obitelji i tvrtke mogla bi oslabiti, dok bi najsigurnija opcija ostalo državno financiranje.
To dodatno povećava prednost javnog sektora na štetu privatnog gospodarstva.
Opasnost političkog nadzora nad novcem
Današnji sustav barem djelomično ograničava rizik banaka i potražnju za kreditima.
Digitalni euro omogućio bi središnjoj banci da izravno poveća ili smanji količinu novca u novčanicima građana i tvrtki.
Tako valuta postaje instrument političkih prioriteta, na početku kad se digitalni euro uvede 2029. vjerojatno će se još do tada nastavit plasirati i širiti izmislice o pojedinim stereotipima poput klimatskih politika i stakleničkih plinova, industrijskih planova ili socijalnog inženjeringa.
Sama mogućnost programiranja stvara sustav u kojem se kažnjava štednja i razborito ulaganje.
Neshvaćanje novca već je iskvarilo cijeli sustav. Ušteđevina na depozitima tretira se kao “neiskorišteni novac”, iako su depoziti zapravo uloženi.
Također, međunarodna ulaganja eura predstavljena su kao problem, iako je baš globalna upotreba valute ono što jača njezin status rezervne valute.
Zakoni o neovisnosti i privatnosti nisu dovoljna zaštita ako su institucije već podložne političkom pritisku da financiraju rastuće državne rashode i toleriraju stalnu inflaciju.
Digitalna valuta središnje banke samo dodaje novu opasnost: mogućnost organiziranog europskog društvenog nadziranja te ubrzan nestanak europskih naroda i nacionalnih država i obilježja, ali i institucija EU.
Rezultat bi mogla biti valuta koja je lakša za uporabu, teže ju je izbjegavati i znatno lakša za politički nadzor.
Kad bi europski čelnici doista htjeli jači i pouzdaniji euro, smjer bi bio skroz drugačiji.
Podržali bi konkurentne i decentralizirane platne sustave, zaštitili gotovinu i privatni elektronički novac te obnovili povjerenje u valutu zaustavljanjem kontinuiranog financiranja državnog duga.
Najavljeni ugovori s velikim novo tehnologijskim tvrtkama i ubrzano usvajanje zakona, prema kritičarima, pokazuju da pravi cilj nije samo ovodobni programibilan novac za programiranu sadašnjicu, već stvaranje infrastrukture za budući društveni nadzor, političko usmjeravanje i izravno financiranje države.
Europski zastupnici dopustili su da nadzor bude predstavljen kao novac.
