Stvara se imaginarna slika da je društvo podijeljeno i da svatko mora braniti svoju slobodu i pravo na svoj izričaj itd. Realna slika je, međutim, takva da svaka strana – radikalno shvaća sve te navodne prijetnje i ugroze.

I što, pobiru se politički bodovi, a dnovinari zarađuju. Međutim “bitka” je izjednačena. Nitko ne dobiva i nitko ne gubi. Nego što, sve ostaje na status quo i realno – apsolutno nitko ništa ne radi niti postiže.

Znači uzalud trošimo vrijeme na “obračune” i svađe, nepotrebno i bez ikakvog opravdanja.

Dakle, sve se uzima iz konteksta, gleda se samo crno-bijelo u najgoroj varijanti osude – “mi” – “vi” – što je već i previše patetično.

Nema tko tu u državi braniti svoje pravo na što kad mu je to pravo zajamčeno.

Nema tu nitko u državi monopol nad slobodom izričaja ili monopol na ono što nekoga ugrožava.

Sve je isto već 30 godina. Sve je isto. Samo sad imamo internet pa su svi postali genijalni talenti za pisanje i svatko uživa u slavi svakog lajka.

Realno, nitko nema muda da išta poduzme, a za to nema ni potrebe; naprotiv to se predstavlja kao navodna prijetnja – koju treba kakti “obraniti”, a to znači da svaka strana mora napraviti ustupak i kompromis, jer živimo u demokraciji – a iz tog slijedi – da ne može ovih 50% dirigirati ovima drugima što da misle, što da rade, kako da se izražavaju, što da zastupaju, kako da se oblače itd.

Imamo samo primitivizam i vrijeđanje. I pali smo jako nisko, obje strane, po integritetu morala, a svatko tko će dalje provocirati pozivajući se na nepostojeću – ugrozu ili prijetnju, neće apsolutno ništa postići.

I dalje će biti sve isto, a vi pišite i borite se s vjetrenjačama, ako vam je to tako zabavno.

Što da vam drugo kažem.