E-ID je došla od dobrovoljnog pristupa do digitalne kontrole i distopijskog scenarija.
Uvod: Zanemaruje se volja naroda
- godine u Švicarskoj je održan referendum o uvođenju e-osobne iskaznice. Većina građana jasno je odbila prijedlog – jasan izraz činjenice da stanovništvo ne želi digitalni identitet pod nadzorom države. Ali država kao da ignorira tu demokratsku odluku. Polako i pod novim izgovorima sada se uvodi e-osobna iskaznica.
U početku predstavljeno kao dobrovoljno rješenje, postupno se integrira u sve više područja života. Ovakav pristup pokazuje da se ne radi o zaštiti ili pojednostavljenju svakodnevnog života, već o postupnom uvođenju cjelovitog sustava kontrole. Scenarij koji postavlja pitanja o pravoj namjeri iza e-osobne iskaznice.
Faza 1: Dobrovoljni početak
E-ID će se u početku uvesti kao dobrovoljno rješenje. Građani mogu odlučiti žele li svoju e-osobnu iskaznicu koristiti za obavljanje administrativnih poslova, internetskog bankarstva ili internetske kupovine.
Istaknute su prednosti: veća sigurnost, manje birokracije i lakši pristup digitalnim uslugama. Ali ono što počinje bezopasno postavlja temelje za razvoj koji je gotovo nemoguće preokrenuti.
Faza 2: E-ID postaje neophodan za izbore
E-ID će uskoro biti potreban za sudjelovanje u demokratskim procesima kao što su izbori ili glasanje. Argument za to je sprječavanje manipulacija i prijevara.
Građani koji žele dati svoj glas moraju se identificirati svojom e-osobnom iskaznicom. Oni koji ga nemaju suočavaju se s preprekama – sve većim pritiskom da se podvrgnu digitalnom identitetu.
Faza 3: Djeci je potrebna e-osobna iskaznica za pristup internetu
U ime zaštite djece, e-osobna iskaznica je obvezna za djecu i mlade. Roditelji moraju prijaviti svoju djecu kako bi im omogućili pristup internetu. Bez e-osobne iskaznice digitalni prostor ostaje zatvoren.
Službeno, ova je mjera namijenjena zaštiti od opasnog sadržaja, ali postavlja temelje za potpuno praćenje digitalnih aktivnosti.
Faza 4: Administrativni postupci samo online uz E-ID
Kako bi smanjili administrativne troškove, vlasti odlučuju svoje usluge nuditi isključivo digitalno. Putovnice, rodni listovi ili porezne prijave sada se mogu obraditi samo putem interneta pomoću e-ID-a.
Građani bez digitalnog identiteta prisiljeni su se registrirati za pristup osnovnim državnim uslugama.
Faza 5: E-ID kao ključ pristupa društvu
Polako, ali sigurno, e-osobna iskaznica postaje ulaznica u mnoga područja života. Pristup javnom prijevozu, knjižnicama, sportskim klubovima ili čak kafićima povezan je s korištenjem e-osobne iskaznice.
Digitalni identitet postaje nezamjenjiv za sudjelovanje u društvenom životu. Svatko tko ga nema zapravo je isključen.
Faza 6: Povezivanje sa zdravstvenim podacima
E-osobna iskaznica povezana je sa zdravstvenim podacima. Centralno se evidentiraju cijepljenja, anamneza i preventivni pregledi.
Vlastima i privatnim tvrtkama bit će omogućen pristup “ciljanim zdravstvenim mjerama”. Građani bez trenutnih cijepljenja ili preventivnih pregleda gube pristup određenim uslugama.
Faza 7: E-ID kao kontrolni instrument
E-ID postat će osnova za sveobuhvatan sustav društvenog kreditiranja. Građani koji se ponašaju “nekooperativno” – bilo da se radi o odbijanju cijepljenja, izražavanju kritičkog mišljenja ili “neprimjerenom” ponašanju u konzumaciji – mogu biti podvrgnuti sankcijama.
To bi moglo značiti isključenje s internetskih platformi, javnih usluga ili čak tržišta rada.
Konačni scenarij: potpuna kontrola
U završnoj fazi, e-ID će postati uvjet za gotovo sve aktivnosti, bilo online ili offline. Pristup internetu, javnom prijevozu, zdravstvenim uslugama ili obrazovnim ustanovama omogućen je samo s aktivnom e-osobnom iskaznicom.
Građani koji se ne podvrgavaju zahtjevima sustava sustavno se izoliraju. Centralno kontrolirani sustav nadzora odlučuje tko može sudjelovati – a tko ne.
Poziv na buđenje na budnost
Postupni razvoj od dobrovoljnog korištenja e-ID-a do sveobuhvatnog sustava kontrole nije nerealan scenarij. Povezivanje digitalnog identiteta sa sve više područja života nosi rizik potkopavanja osobnih sloboda i širenja kontrole državnog i privatnog sektora.
Stoga je potrebno kritičko ispitivanje uvođenja e-osobne iskaznice prije nego što se praktičnost pretvori u sustav koji više nitko ne može dovoditi u pitanje. Sloboda odlučivanja o vlastitom identitetu nikada ne bi trebala biti žrtvovana centraliziranom kontrolnom aparatu.
