ECB već stvara činjenice o digitalnom euru.
Digitalni euro u Europskoj uniji još uvijek nije konačno odobren. Unatoč tome, Europska središnja banka (ESB) intenzivno radi na njegovu uvođenju. Ugovori s tehnološkim korporacijama potpisani su, banke i pružatelji platnih usluga odabrani, a tehnička infrastruktura nalazi se u fazi izgradnje.
Dok Europski parlament još uvijek pregovara o zakonskim temeljima, ESB već stvara preduvjete za novi oblik državnog digitalnog novca. Time se nameće temeljno pitanje: koliko je politička odluka još uvijek otvorena ako se njezina praktična provedba već odavno priprema?
Europska središnja banka objavila je 30. listopada 2026. da je dvjema poslovnim grupacijama povjerila izgradnju središnjih mrežnih veza za digitalni euro. Ugovor su dobili, s jedne strane, Nexi Payments i Deutsche Telekom Business Solutions, a s druge konzorcij koji čine Telefónica i Indra. Prvi ugovor stupio je na snagu već 28. rujna, dok bi drugi trebao započeti u svibnju 2027.
Te će tvrtke ubuduće povezivati banke, pružatelje platnih usluga i nacionalne središnje banke sa središnjom platformom digitalnog eura. Dakle, odavno više nije riječ samo o teorijskim konceptima ili političkim izjavama o namjerama. Priprema se konkretna tehnička provedba, iako nužna uredba EU-a još nije donesena. ESB doduše naglašava da će se o stvarnom uvođenju odlučivati tek nakon završetka zakonodavnog postupka. No ugovori su već dodijeljeni.
I sljedeći su koraci već daleko odmaknuli. U srpnju 2026. ESB je za pilot-projekt odabrao 36 banaka i pružatelja platnih usluga. Prijavilo se više od 50 tvrtki. U drugoj polovici 2027. trebala bi započeti dvanaestomjesečna testna faza tijekom koje će se beta-verzija digitalnog eura koristiti u uvjetima sličnima stvarnima. Primjerice, zaposlenici središnjih banaka moći će njime plaćati u trgovinama ili međusobno prenositi novac.
ESB planira moguće redovito uvođenje 2029. godine, pod uvjetom da zakonski temelji budu pravodobno uspostavljeni. Službeno je riječ o pripremama za moguće uvođenje. Međutim, kritički gledano, već nastaje sveobuhvatan tehnički i gospodarski sustav prije nego što je njegova demokratska legitimacija konačno razjašnjena. Što se više ugovora sklapa, sustava razvija i tvrtki uključuje, to bi politički moglo postati teže dovesti cijeli projekt u pitanje.
Posebno je sporna zaštita osobnih podataka. ESB obećava visoku razinu privatnosti i objašnjava da bi plaćanja izvan mreže (offline) trebala pružati zaštitu sličnu onoj koju omogućuje gotovina. Međutim, situacija je drukčija kod internetskih plaćanja (online). Pružatelji platnih usluga i dalje bi trebali moći utvrditi identitet svojih klijenata, među ostalim radi poštovanja propisa protiv pranja novca.
Prema vlastitim navodima, ESB takve transakcije neće moći izravno povezivati s pojedinačnim osobama. Ipak, digitalni euro time se ne bi mogao izjednačiti s anonimnošću gotovine. Tko plaća novčanicom, u pravilu ne ostavlja automatski pohranjeni elektronički trag plaćanja. Kod digitalnog eura tehnička mogućnost praćenja transakcija barem bi za uključene pružatelje platnih usluga i dalje postojala. Predsjednica ESB-a Christine Lagarde već je 2023. jasno dala do znanja da nije predviđena potpuna anonimnost, nego zaštita privatnosti.
Postavlja se i pitanje koliko bi središnja banka ubuduće mogla određivati način korištenja digitalnog novca. Već se sada raspravlja o mogućim gornjim granicama iznosa na računima. ESB je, primjerice, u svojim analizama razmatrao iznose do 3.000 eura po osobi, a da pritom još nije utvrdio obvezujuće ograničenje. Vijeće EU-a predviđa da bi takve limite ubuduće određivao ESB unutar zakonski utvrđenog okvira.
Središnja banka ta ograničenja opravdava zaštitom bankarskog sustava od masovnog prebacivanja depozita klijenata. Time bi, međutim, nastao oblik novca u čijem bi korištenju jedna središnja institucija određivala tehničke i regulatorne uvjete. Prema dosadašnjim planovima, digitalnom euru ne bi se nametala ni programabilna ograničenja uporabe ni rok valjanosti, no i dalje ostaje pitanje kakve bi ovlasti i tehničke mogućnosti takva infrastruktura dugoročno omogućila.
Službeno obrazloženje za uvođenje digitalnog eura glasi da se Europu želi učiniti neovisnijom o američkim pružateljima platnih usluga poput Vise i Mastercarda te ojačati europsku platnu infrastrukturu. Taj je cilj razumljiv.
Međutim, on ne daje odgovor na pitanje zašto ESB toliko intenzivno napreduje s tehničkim pripremama iako politički pregovori još traju. Europski parlament u srpnju 2026. samo je izglasao početak pregovora s Vijećem. Time izričito nije dano konačno zakonsko odobrenje.
Digitalni euro, dakle, još ne postoji kao redovito izdano sredstvo plaćanja – no njegovi se tehnički temelji već stvaraju. Upravo u tome leži politička osjetljivost cijelog projekta. Dok se građanima objašnjava da odluka o uvođenju još nije donesena, ugovori se već sklapaju, tvrtke uključuju, a platni sustavi pripremaju.
ESB obećava da će gotovina ostati u uporabi te da će digitalni euro predstavljati samo dodatnu mogućnost plaćanja. Hoće li ta obećanja dugoročno ostati na snazi, ovisit će i o budućim političkim odlukama.
