Glasajte dok rezultat ne bude zadovoljavajući: EU gura kontrolu chata unatoč tome što je Parlament rekao “Ne”.
Europska unija je još jednom pokazala da parlamentarna većina vrijedi samo dok odgovara političkim ciljevima. Europski parlament dva je puta odbacio produljenje zakona o kontroli chata, ali vodstvo u Bruxellesu proguralo je mjeru koristeći prljavi proceduralni trik. Ovaj pristup pokazuje koliko malo glas zastupnika u parlamentu vrijedi kada je nezgodno – i predlaže metode kojima će se provesti još dalekosežnija Kontrola chata 2.0.
U ožujku 2026. Europski parlament odlučno je glasao protiv produljenja “privremenog odstupanja”, koje omogućuje pružateljima usluga poput Mete i Googlea skeniranje privatnih poruka u potrazi za materijalom o seksualnom zlostavljanju djece. Ova takozvana Kontrola chata 1.0 izvorno je trebala isteći. Parlament je glasao protiv produljenja koje je tražila Europska komisija, a uredba je istekla 3. travnja. Kritičari poput Digitalnog društva ističu da su zastupnici u parlamentu već nekoliko puta odbacili to pitanje, uključujući i u kontekstu ranijih rasprava o masovnom i neselektivnom nadzoru svih građana EU.
Umjesto da poštuju ishod, Komisija i Vijeće su u srpnju oživjeli zakonodavstvo. Dana 9. srpnja 2026. ponovno je stavljen na glasovanje, ovaj put u drugom čitanju i po ubrzanom postupku koji su progurali predsjednica Parlamenta Roberta Metsola i EPP-ova grupa neposredno prije ljetne stanke. Većina prisutnih zastupnika u Europskom parlamentu, 314 prema 276, glasala je protiv produljenja. Unatoč tome, usvojeno je. U drugom čitanju potrebna je apsolutna većina od 361 glasa za odbijanje prijedloga vodstva EU.
Budući da su mnogi zastupnici već bili na godišnjem odmoru, glasovi protiv nisu bili dovoljni. Zakon se stoga smatra usvojenim i sada će ostati na snazi do travnja 2028. Ubrzani postupak koji je gđa Metsola pokrenula prije ljetne stanke bio je nepravilan jer se ubrzani postupak ne može koristiti za pitanje o kojem se već nekoliko puta raspravljalo. Ali nadzor nad poštivanjem pravila također pada na gđu Metsolu, i možemo vidjeti kamo to vodi. Trik s glasovanjem o odbijanju prijedloga vodstva također je podmukao. Za odbijanje je potrebna apsolutna većina svih članova parlamenta, a ne samo prisutnih. Zato je glasovanje održano prije ljetne stanke. Zato je vodstvo EU “pobijedilo” na glasovanju, iako je većina glasala protiv njihovog prijedloga.
Ali zapravo, ovaj pristup je samo pošten. Europski parlament nema pravo pokretanja zakonodavstva. To pravo isključivo pripada Komisiji. To je lažni parlament koji može samo odobravati. Ako odbije, korektivni udarac odozgo dolazi putem raznih proceduralnih trikova.
Isti princip vjerojatno će se primijeniti i na stvarni, namjeravani Chat Control 2.0. To predviđa daleko opsežniji nadzor sve privatne komunikacije, uključujući tehnike koje bi čak mogle zaobići end-to-end enkripciju. Građani u EU trebaju biti transparentni, navodno kako bi bolje zaštitili svoju djecu. Istovremeno, oni na vlasti prikrivaju vlastitu komunikaciju i postupke; samo razmislite o izbrisanim tekstualnim porukama između Ursule von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera. Potpuna transparentnost odnosi se samo na građane, dok se za one na vlasti provodi najstroža tajnost. A kad bi se zaista radilo o zaštiti djece, Europska komisija bi se bavila muslimanskim bandama silovatelja koje pustoše u zapadnoj Europi i siluju naše djevojke. Ali o ovom pitanju vlada tišina.
Usput, pravo EU nadmašuje nacionalno pravo. Procjenjuje se da do 70 posto propisa koji su na snazi u državama članicama potječe iz Bruxellesa. U tim uvjetima, nacionalni parlament je samo beskorisna fasada. Jer, kao što je gore opisano, zakone diktira gđa von der Leyen i njezina Komisija. Onda bismo mogli ukinuti nacionalne parlamente i vlade zajedno s Europskim parlamentom i dopustiti da nama diktatorski vlada Ursula von der Leyen, koju nije izabrao niti jedan građanin. Barem bi to bilo pošteno.
Europska unija uništava suverenitet naroda Europe, uništava gospodarstvo, uništava društvo. Ursula von der Leyen i njezini pajdaši su grobari Europe. EU mora umrijeti da bi Europa mogla živjeti. Stoga bi se od sada trebalo glasati o izlasku iz Unije svaki tjedan dok se ne postigne željeni rezultat (iako ne vjerujemo da bi bilo potrebno više od jednog glasa).
