- Sanja Marčetić
- Pixabay
Na sve moguće načine i dalje se radi na uvođenju digitalnog novca, a najmanje pomoću zakona i propisa. Stvar je u tome da se ljudi mame lakoćom plaćanja karticom, kao i kojekakvim bonusima i drugim nagradama. Javnost je već upućena u razloge zašto bi trebala prihvatiti digitalnu valutu: – sve manje ljudi upotrebljava gotovinu – skuplje je praviti i održavati gotovinu nego digitalnu valutu – digitalni novac je sigurniji i jednostavniji u uporabi – digitalnom se valutom ‘kao’ borimo protiv pranja novca i terorizma. Šuplji su to izgovori.
To su ti već izlizani i vrlo prozirni razlozi koji se najčešće ističu kako bi se javnost pridobila da što više koristi bezgotovinske transakcije, a u isto vrijeme se otežava baratanje živom lovom. Bankomati se naveliko uklanjaju diljem svijeta. U mnogim zemljama više ni banke ne rade s gotovinom, a čini se da ni klijenti baš nisu dobrodošli. Broj dnevnih transakcija preko noći se počeo ograničavati, što je krajnje sramotno i zna biti vrlo neugodno kada se čovjek nađe za blagajnom i kartica mu bude odbijena, jer je dnevni limit njegovih ili njezinih transakcija potrošen. Ide se za tim da ljudi sami sređuju svoje bankarenje, a ne da smetaju bankovnim službenicima. Najiritantnije od svega je kada zovemo službu za korisnike radi nekog problema i javi nam se glas umjetne intelgencije pitajući nas kako nam može pomoći nakon čega mi, znajući da nam robot sigurno neće pomoći, pet puta izgovaramo jedne te iste riječi: Želim razgovarati sa živom osobom…te potom čekamo hoćemo li imati sreće da nam se s druge strane javi živi čovjek, a ne robot. Uz to se na sve strane širi glas da je keš ‘prljav’ i da je ‘prijenosnik bolesti’. Trgovine polako, ali sigurno postaju bezgotovinske, naravno, ne vlastitom voljom, jer trgovcima je interes prodati, već uglavnom pod pritiskom moćnika i njihovih pravila igre.
Cijela ta ekonomska strana reseta temelji se na digitalnom identitetu, koji se uvođenjem e-valute želi povezati s digitalnim novčanikom pojedinca. Međjutim, baš u tome se skriva najveća opasnost. Ako bi sve bilo digitalno, naš bi se život mogao srušiti jednim potezom. Sigurno vam je poznato kakav kaos zna nastupiti u trgovinama kad im digitalizacija zataji na kraće vrijeme. Kako bi bilo ako bi se potpuno srušio sustav, a vama se sva lova nalazi u digitalnom novčaniku? Nažalost narušavanje ekonomskog sustava u ovim okolnostima nije samo moguće, nego i sasvim izvjesno…
Zato je gotovina izravno povezana s našom osobnom sigurnošću, privatnošću i slobodom ali i sigurnošću, privatnošću i slobodom našeg društva općenito. Bezgotovinsko društvo bilo bi u cijelosti podložno globalističkom utjecaju, a narod lišen gotovine potpuno je bespomoćan u situacijama koje dolaze…
Najvažnije u ovom smislu je da MI plaćamo samo i isključivo gotovinom. To je u biti ključ rješenja ovog problema. Treba baratati gotovinskim novcem, i što više usitnjavati, kako bi novac uvijek bio u opticaju i u potrebnoj cirkulaciji. Za to je dovoljno i 20% ljudi ukoliko stvarno nikad ne koriste kartice i aplikacije. Plaćate li VI iskljucivo gotovinom? Upamtimo, gotovina je naš jedini spas od digitalnog ropstva i naša jedina mogućnost da se izborimo protiv te sulude ideje bezgotovinskog društva.



