U većini slučajeva kritike su uperene u robote, jer će neminovno ugroziti ljude, odnosno ljudsku egzistenciju ako im preotmu brojne poslove.

Razmislimo malo o toj razlici između čovjeka i robota. Na stolici matriksa robot samo slijedi instalirani program. S njegove strane nema osobnog iživljavanja na bilo kome. On samo šutke obavlja svoj posao.

Čovjek na istoj poziciji mnogo je opasniji od robota. Čovjek je sklon uzdizanju sebe i ponižavanju drugih ljudi, ucjenama, podmetanjima, korupciji, ogovaranju, iznuđivanju, uvjetovanju i naslađivanju.

Jednog dana kada liječnike, službenike iza šaltera i druge matriks uposlenike zamijene roboti, prestat će i razmjena bunceka, pršuta, maslinovog ulja i dodatnih novaca ispod stola ‘poskrivečki’.

Mnogo će manje boljeti kad robot kaže da nešto ne može učiniti za vas, nego kad vam to kaže čovjek i još k tome s podrugljivim osmijehom, jedva čekajući reći bilo kome da se nešto ne može realizirati, kako to obično biva, s uzdignutom obrvom i nosom koji para oblake.

‘Ne’ od robota je neutralno. ‘Ne’ od čovjeka je osobno, preliveno njegovim karakterom i s oštricom koja svjesno i namjerno bode u srce. Nehumanost stroja zasigurno je neugodna, ali ne boli nas toliko koliko nas boli nehumanost drugog čovjeka koji bi trebao biti humano biće, a brojni ljudi to nisu, to znamo svi. S robotima barem unaprijed znamo na čemu smo, znamo da nisu humana bića, već programirani strojevi, dok od ljudi ipak očekjujemo neku dozu ljudskosti i kada te ljudskosti nema, bivamo povrijeđeni.