Kad se ugase poslužitelji, vaš novac više nije vaš: Japan nam je jučer poslao upozorenje koje nikako ne smijemo ignorirati.
Jučer je Japan dobio lekciju koju bi ostatak svijeta trebao shvatiti vrlo ozbiljno.
Oko 13:30 po japanskom vremenu istodobno su prestale funkcionirati bankarske usluge u čak 128 japanskih kreditnih zadruga, poznatih kao Shinkin banks. Prekid je zahvatio približno 3.430 poslovnica, od regije Tokai preko Kansaija do zapadnog Japana.
Bankomati su prestali raditi. Nije bilo moguće podizati ni polagati gotovinu. Transakcije na šalterima bile su prekinute, internetsko bankarstvo nedostupno, a dio elektroničkih plaćanja i prijenosa novca također je prestao funkcionirati. Čak ni kartice tih banaka nisu se mogle normalno koristiti na bankomatima drugih banaka i u trgovinama.
Prema izvješćima japanskih medija, uzrok je bio kvar opreme u zajedničkom sustavu. Usluge su postupno vraćane, a potpuna obnova potvrđena je oko 19:05, nakon približno pet i pol sati.
Pet i pol sati.
Nekome će se to učiniti kao običan tehnički problem. Kvar koji se dogodio, popravljen je i život ide dalje.
Ali upravo je takvo razmišljanje najveći problem.
Jer ovdje nije najvažnije pitanje je li se radilo o tehničkom kvaru ili nečemu mnogo ozbiljnijem. Najvažnije je pitanje kako je moguće da jedan problem u zajedničkoj infrastrukturi istodobno onesposobi tako velik broj financijskih institucija.
To je ono što se u informatičkom i sigurnosnom svijetu naziva single point of failure – jedna točka čiji kvar može izazvati lančani prekid rada velikog dijela sustava.
Drugim riječima, 128 banaka može biti financijski stabilno, njihovi računi mogu biti uredni, novac njihovih klijenata može biti evidentiran, ali ako zakaže zajednička infrastruktura, građanin u tom trenutku ne može doći do vlastitog novca.
I tu počinje priča koja bi nas sve trebala zabrinuti.
Godinama nam se objašnjava kako je budućnost bezgotovinsko društvo. Gotovina je zastarjela, kartice su praktičnije, mobilna plaćanja jednostavnija, a digitalizacija navodno donosi sigurnost, brzinu i slobodu.
No kakva je to sloboda ako ne možete raspolagati vlastitim novcem zato što je pao poslužitelj?
Kakva je to financijska sigurnost ako vam pristup računu ovisi o električnoj energiji, internetskoj vezi, komunikacijskoj mreži, bankarskom sustavu i nekoliko zajedničkih tehnoloških platformi?
I što se događa kada ne zakaže samo jedna od tih karika, nego dvije ili tri istodobno?
Zamislimo ozbiljniji prekid opskrbe električnom energijom. Telekomunikacijske mreže prestanu funkcionirati. Bankarski sustavi postanu nedostupni. Digitalna plaćanja nestanu. Bankomati ne rade. Trgovine ne mogu prihvaćati kartice.
Što tada vrijedi stanje na vašem bankovnom računu?
Na papiru imate novac. U stvarnosti ne možete kupiti kruh, gorivo, lijekove ili osnovne potrepštine.
A upravo je to paradoks modernog financijskog sustava: nikada u povijesti nismo imali toliko sofisticirane načine raspolaganja novcem, a istodobno smo postali toliko ovisni o infrastrukturi bez koje ti načini prestaju postojati.
Posebno zabrinjava smjer u kojem se krećemo.
Banke se sve više oslanjaju na zajedničke digitalne platforme. Platni promet ovisi o stabilnoj opskrbi električnom energijom i komunikacijskim mrežama. Gotovina se postupno potiskuje iz svakodnevnog života, a građani se navikavaju na to da im je mobilni telefon jedini novčanik koji im treba.
U takvom okruženju sve se češće govori i o digitalnim valutama središnjih banaka.
Ne tvrdim da je digitalna valuta sama po sebi uzrok problema niti da bi njezino uvođenje automatski značilo financijsku katastrofu. Ali moramo postaviti vrlo jednostavno pitanje: kakva je budućnost novca u kojoj pristup vlastitim sredstvima ovisi o neprekidnom funkcioniranju digitalne infrastrukture?
A što je s privatnošću, mogućnošću izvanmrežnog plaćanja, rezervnim sustavima i pravom građana da u kriznim okolnostima i dalje raspolažu svojim sredstvima?
To nisu pitanja za teoretičare zavjera. To su pitanja nacionalne sigurnosti, financijske stabilnosti i otpornosti društva.
Japan nije doživio financijski kolaps. Nema razloga tvrditi da je novac građana nestao ili da je došlo do hakiranja. Ali dogodilo se nešto što je možda još važnije za razumijevanje rizika: pokazalo se koliko velik broj financijskih institucija može istodobno ostati bez funkcionalnih usluga zbog problema u zajedničkom sustavu.
A sada zamislite da se takav problem dogodi u trenutku ozbiljne međunarodne krize, kibernetičkog napada, prirodne katastrofe ili dugotrajnog nestanka električne energije.
Tada više ne govorimo o praktičnosti mobilnog bankarstva. Govorimo o sposobnosti društva da funkcionira.
Zato gotovina ne smije postati relikt prošlosti.
Gotovina nije samo sredstvo plaćanja. Ona je i oblik financijske neovisnosti, rezervni mehanizam i zaštita od potpunog oslanjanja na digitalnu infrastrukturu.
Naravno, ni gotovina nije čarobno rješenje. Potrebno ju je imati dostupnu, trgovine moraju moći poslovati, a sustav opskrbe mora funkcionirati. Ali njezina je ključna prednost upravo u tome što za samu transakciju ne zahtijeva bankovni poslužitelj, internetsku vezu ili autorizaciju udaljenog sustava.
Zato društvo koje želi biti tehnološki napredno ne smije istodobno postati tehnološki bespomoćno.
Potrebni su nam decentralizirani sustavi, neovisne pričuvne platforme, mogućnost izvanmrežnog funkcioniranja, kvalitetna kibernetička zaštita i, prije svega, očuvanje gotovine kao stvarne alternative.
Jer prava modernizacija nije kada sve prebacimo u digitalni oblik.
Prava modernizacija je kada sustav može preživjeti i onda kada digitalni oblik zakaže.
Današnji događaj u Japanu trajao je približno pet i pol sati. Sustav je vraćen u funkciju i većina ljudi vjerojatno će ga vrlo brzo zaboraviti.
Ali ne bismo smjeli zaboraviti pouku.
Novac na računu nije isto što i mogućnost raspolaganja tim novcem.
I zato, u svijetu koji nas uvjerava da nam gotovina više nije potrebna, možda je upravo gotovina jedan od posljednjih jednostavnih načina da sačuvamo dio financijske slobode.
Jer kada nestane struje, interneta i pristupa bankarskom sustavu, nećete moći platiti obećanjem da na računu imate novca.
Gotovina je kralj – ne zato što je savršena, nego zato što nas podsjeća da novac mora služiti čovjeku, a ne čovjek ovisiti o sustavu koji mu dopušta da koristi vlastiti novac.
