Macronova zabrana društvenih mreža je ukinuta, jer je Ustavno vijeće zaustavilo provjeru digitalne dobi za sve.
Francusko Ustavno vijeće odbacilo je zabranu društvenih mreža za mlađe od 15 godina koju je zagovarao Emmanuel Macron – i pritom potvrdilo upravo onaj mehanizam na koji smo već mjesecima upozoravali. Tko želi djecu isključiti s društvenih mreža, nužno mora kontrolirati i odrasle: svaki korisnik mora dokazati da je dovoljno star prije nego što mu se otvore digitalna vrata. Dok Pariz sada grozničavo traži novu konstrukciju za istu zabranu, Komisija EU-a Ursule von der Leyen već odavno gradi odgovarajuću infrastrukturu za kontrolu dobi, zajedno s povezivanjem na Digital Identity Wallet, i to za cijelu Europu.
Francuski parlament 21. srpnja usvojio je zakon koji je Macron pod svaku cijenu želio provesti prije predsjedničkih izbora 2027. godine. Mlađima od 15 godina trebalo je od početka nove školske godine zabraniti pristup društvenim mrežama. Za nove račune pravilo je trebalo početi odmah vrijediti, dok bi postojeći računi morali biti provjereni u roku od četiri mjeseca. Diferenciranije rješenje Senata, s različitim pravilima ovisno o platformi, u postupku mirenja zamijenjeno je općom zabranom. Francuska je željela biti predvodnik – i pritom dodatno malo pogurati Bruxelles. No manje od četiri tjedna kasnije zasad je bilo gotovo: 14. kolovoza Conseil constitutionnel, odnosno francusko Ustavno vijeće, proglasilo je ključnu odredbu neustavnom. Opća zabrana nerazmjerno zadire u slobodu komunikacije. Konstrukcija je bila previše općenita, razlike između dobnih skupina i platformi nisu bile dovoljno uzete u obzir – a tu je bio i onaj mali nedostatak o kojem političari pri svojim velikim planovima „zaštite djece“ radije ne govore previše: tko želi kontrolirati maloljetnike, najprije mora kontrolirati sve.
Pedesetogodišnjak mora dokazati da nema 14 godina
Četrnaestogodišnjak se može isključiti samo ako platforma zna da ima četrnaest godina. A prije nego što to sazna, jednostavno ne zna sjedi li pred ekranom četrnaestogodišnjak, pedesetogodišnjak ili umirovljenik. Zato svi moraju proći kontrolu. Ustavno vijeće taj je odnos začuđujuće jasno utvrdilo: zabrana po svojoj naravi prisiljava „svaku osobu, pa čak i odraslu osobu“ da prije pristupa dokaže svoju dob. Istodobno zakonodavac nije dovoljno uredio ni uvjete ni granice te provjere. Od navodne zaštite nekolicine maloljetnika tako je nastala zakonom propisana kontrola dobi za cjelokupno stanovništvo. Upravo se ovdje raspada privlačno političko pakiranje: političari govore o djeci, a tehnički se kontrolira svatko.
Ovaj je mehanizam Report24 već opisao u vezi s njemačkim planovima zabrane. SPD zahtijeva da platforme „tehnički učinkovito onemoguće“ pristup mlađima od 14 godina. Zvuči kao zaštita djece, ali tehnički znači: provjera dobi. A budući da i odrasla osoba najprije mora dokazati da nije dijete, pred društvenim mrežama nastaje digitalna kontrolna prepreka kroz koju mora proći svaki korisnik. Francuski ustavni suci taj problem sada ni u kojem slučaju nisu odbacili kao pretjerano upozorenje nekakvih paranoika opsjednutih zaštitom podataka. Naprotiv, upravo su zbog toga, među ostalim, odbacili Macronov zakon.
Pariz je unaprijed vrlo dobro znao gdje je problem
Posebno neugodno za Macrona i njegove suradnike: ništa od toga nije došlo iznenada. Na dan završnog glasanja problem je bio otvoreno iznesen pred francuskim Senatom. Zelena senatorica Mathilde Ollivier kritizirala je zakon koji se, bez dovoljne procjene posljedica i pod pritiskom predsjedničkog vremenskog plana, pokušavao progurati. Upravo je provjera dobi i dalje bila neriješena. Tko će provjeravati? Državna tijela ili privatne tvrtke? Koji će se podaci prikupljati? Kako će se štititi? Koliko dugo će se čuvati? Ollivier je svoje kolege izrijekom podsjetila da je riječ o podacima milijuna Francuza i o individualnim slobodama.
I centristički senator Laurent Lafon vrlo je dobro znao na kakvom se pravnom minskom polju nalazi parlament. Conseil d’État već je početkom godine upozorio na opasnost da bi opća zabrana zbog nedostatka proporcionalnosti mogla biti protivna Ustavu. Lafon je taj rizik izrijekom nazvao „vrlo stvarnim“, a istodobno je želio znati koje bi jamstvo spriječilo privatne pružatelje usluga da masovno prikupljaju podatke. Teško je jasnije formulirati upozorenje. A francuska politika imala je dovoljno iskustva s takvim neuspjesima: Lafon je i sam podsjetio na Avia-zakon protiv takozvanog sadržaja mržnje, koji je Ustavno vijeće 2020. djelomično poništilo, te na Marcangeli-zakon iz 2023. o „digitalnoj punoljetnosti“, koji je propao zbog problema s pravom EU-a. Treći neuspjeh ozbiljno bi narušio vjerodostojnost francuskog zakonodavca, upozorio je. Potom je njegova zastupnička skupina glasala za zakon. Tri tjedna kasnije uslijedio je treći neuspjeh.
Stoga se ovdje slobodno može prestati govoriti o nesretnom pravnom previdu. Ustavnopravni problemi bili su poznati, problemi zaštite podataka bili su poznati, pitanje masovne kontrole bilo je poznato – a zakon je ipak donesen.
Čak je i francusko tijelo za zaštitu podataka opisalo svijet nadolazeće kontrole
Još je neugodniji pogled na francusko tijelo za zaštitu podataka CNIL. Ono je već u rujnu 2024. opisalo kamo može dovesti sve veće širenje takvih kontrola dobi. Tada je još bilo riječ o pornografskim internetskim stranicama. Međutim, CNIL je izrijekom upozorio na širenje tih postupaka na druga područja interneta. Iz toga bi mogao nastati „zatvoreni digitalni svijet“ u kojem bi ljudi stalno morali biti prijavljeni ili dokazivati svoju dob. To nosi znatne rizike za prava i slobode.
