Manje papira, više kontrole: Kako Bruxelles sada digitalno širi svoju birokraciju.
Vijeće EU-a i Europski parlament ovog su tjedna, u velikoj gesti, najavili sporazum o “pojednostavljenju” propisa za poduzeća. Službeno priopćenje za javnost obećava manje birokracije, veći rast i ubrzanu digitalizaciju. Europske tvrtke bit će oslobođene tereta, inovacije će se promovirati, a konkurentnost će se ojačati.
To na prvi pogled zvuči kao dobra vijest.
Ali oni koji pročitaju detalje susrest će se s izvanrednom stvarnošću: Birokracija ne nestaje. Ona samo mijenja svoj oblik.
Digitalne platforme zamjenjuju mape datoteka. Skupovi podataka prenose se umjesto papirnatih obrazaca. Elektroničke potvrde zamjenjuju potpise na papiru. Obveze pružanja dokaza, zahtjevi za dokumentaciju i postupci izvješćivanja uglavnom ostaju isti – jednostavno su digitalizirani.
EU to naziva “digitalno po defaultu”.
Tu počinje prava priča.
Godinama se tvrtke žale na stalno rastući regulatorni aparat. Vlasnici tvrtki traže manje propisa, manje zahtjeva za izvještavanje i manje intervencija. Međutim, ono što Bruxelles sada predstavlja prvenstveno je modernizacija administracije, a ne njezino ukidanje.
Obrasci ostaju. Kontrole ostaju. Dokumentacija ostaje. Samo više ne završavaju u ormaru za spise, već na poslužiteljima.
Iz perspektive EU-a, ovo je napredak. Digitalni procesi su učinkovitiji, brži i isplativiji. Međutim, mnogi kritičari vide nešto drugo u nastajanju: potpuno digitalizirana administrativna arhitektura u kojoj se svaka deklaracija, svaka dozvola i svaka obavijest mogu elektronički zabilježiti, obraditi i procijeniti.
Ono što se prodaje kao deregulacija moglo bi se pokazati kao centralizacija.
Jer digitalizacija ne znači automatski manje kontrole. Često znači suprotno. Digitalne podatke je lakše prikupiti, povezati, analizirati i pratiti. Svaki novi digitalni standard stvara nova sučelja. Svaka središnja podatkovna platforma povećava ovisnost o institucijama koje njima upravljaju.
Ono što je posebno vrijedno pažnje je politička terminologija. EU govori o “pojednostavljenju”. Međutim, u stvarnosti pitanje nije koji su propisi suvišni i mogu se ukinuti. Umjesto toga, rasprava se prvenstveno usredotočuje na to kako se postojeći propisi mogu digitalno implementirati.
Razlika je fundamentalna.
Manje birokracije značilo bi ukidanje obveza.
Digitalna birokracija znači prenošenje istih obveza u novu tehničku infrastrukturu.
Naravno, paket uključuje i neke ustupke. Određene tvrtke bit će izuzete od propisa, a neki će se procesi pojednostaviti. Ali opći trend je nepogrešiv: EU ne gradi manji birokratski stroj. Gradi digitalni birokratski stroj.
Za mnoge tvrtke to bi moglo biti praktičnije kratkoročno.
Međutim, dugoročno se pojavljuje sustav u kojem gospodarske aktivnosti postaju sve ovisnije o digitalnim dokazima, središnjim standardima i elektroničkim sučeljima.
Ključno pitanje, dakle, nije hoće li se Europa digitalizirati. Ključno je pitanje hoće li se, pod krinkom smanjenja birokracije, zapravo pojaviti novi oblik digitalne uprave – učinkovitiji, automatiziraniji i sveobuhvatniji od svega što je prije postojalo.
EU to slavi kao modernizaciju. Kritičari bi to mogli opisati kao digitalizaciju kontrole.
