Od digitalnog eura do kontrole chata, EU sve više širi svoj nadzor i to pod izlikom sigurnosti.
Bruxelles predstavlja digitalni euro, provjeru dobi i kontrolu chata kao zasebna rješenja za stvarne probleme, ali zajedno postavljaju pitanje tko kontrolira digitalnu infrastrukturu koja oblikuje svakodnevni život europskih građana.
Europska unija gradi digitalnu arhitekturu budućnosti. Ne radi to odjednom niti putem jednog zakona. Sustav se gradi sloj po sloj: plaćanja, identitet, provjera dobi, moderiranje sadržaja i privatna komunikacija. Korak po korak, kako se alarm ne bi oglasio.
Svaki novi dio sustava dolazi s opravdanjem koje se na prvi pogled čini teško osporivim. Digitalni euro predstavlja se kao monetarni suverenitet. Provjera dobi opravdana je zaštitom djece. Kontrola chata predstavlja se kao dio borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece. Problem možda nije u svakoj pojedinačnoj mjeri, već u ukupnoj logici koja stoji iza njih.
Nedavna analiza digitalnog eura promatra ovo pitanje kroz stratešku prizmu: suverenitet u 21. stoljeću više ne ovisi samo o teritoriju, obrani ili političkim institucijama, već i o tome tko kontrolira infrastrukturu koja omogućuje funkcioniranje gospodarstva.
Digitalni euro uklapa se u europske napore za većom neovisnošću od privatnih i neeuropskih platnih sustava, od tvrtki poput Vise i Mastercarda do Apple Paya i Google Paya.
Europa mora smanjiti vanjske ovisnosti. Nijedan ozbiljan blok ne može predati svoje platne sustave, energiju, sirovine ili tehnološke mreže stranim akterima. Međutim, isti pristup poprima potpuno drugačije značenje kada se proširi s novca na identitet i privatnost.
Tu se pojavljuje rizik onoga što stručnjaci nazivaju “puzanjem funkcije”: alat stvoren za legitimnu svrhu s vremenom se počinje koristiti i u druge svrhe.
U travnju je Europska komisija objavila da je njezina nova aplikacija za provjeru dobi spremna za upotrebu. Omogućit će korisnicima da dokažu svoju dob prilikom pristupa digitalnim platformama, može se povezati s putovnicom ili osobnom ispravom, a neke države članice već planiraju njezinu integraciju u nacionalne digitalne novčanike za identitet.
Službeno obrazloženje ponovno zvuči razumno: zaštita maloljetnika od štetnog sadržaja, ovisničkog dizajna, uznemiravanja i seksualnih predatora. Potreba za zaštitom djece nije sporna. Pitanje je kakva se infrastruktura postavlja.
Kontrola chata vodi ovu raspravu u najosjetljivije područje: privatnu komunikaciju.
Vijeće Europske unije usvojilo je 2. srpnja stav kojim se vraća privremena mjera koja pružateljima usluga omogućuje dobrovoljno otkrivanje i uklanjanje materijala o seksualnom zlostavljanju djece dok se pregovara o trajnom pravnom okviru.
Samo Vijeće prepoznaje da je ovo iznimka od pravila zaštite podataka u elektroničkim komunikacijama. Ono što je godinama bilo osnova za kažnjavanje kršenja privatnosti sada se mijenja u ime centralizacije i kontrole.
Kroz ove i buduće promjene, pod sloganom zaštite djece, mogla bi se stvoriti infrastruktura digitalnog nadzora koja ugrožava privatnost i slobodu komunikacije.
Prvo, iznimka za maloljetnike. Zatim iznimka za seksualne zločine. Zatim terorizam. Kasnije, govor mržnje ili dezinformacije. Konačno, svaka kategorija koju politička vlast proglasi javnim rizikom.
Nije potrebno tvrditi da Bruxelles danas ima autoritarne namjere kako bi se upozorilo na opasnost. Infrastrukture često nadžive namjere ljudi koji su ih stvorili.
Digitalni euro postavlja pitanje tko kontrolira novac. Provjera dobi postavlja pitanje tko kontrolira pristup. Kontrola chata pita tko može zaviriti u privatne razgovore.
Pojedinačno, svaka od ovih tema čini se kao tehničko pitanje. Zajedno, slika izgleda potpuno drugačije.
Proširenje funkcija ne zahtijeva revoluciju. Potrebno je samo vrijeme, infrastruktura i dobra opravdanja. A Bruxellesu toga ne nedostaje.
