Od Londona do Moskve, globalni napredak države digitalne kontrole sve više raste.
Komentar puzajućeg ukidanja slobode pod krinkom sigurnosti i napretka.
Dok se Velika Britanija svojim Zakonom o online sigurnosti sprema konačno ugušiti digitalnu slobodu govora i izražavanja, Rusija istovremeno proširuje potpuni biometrijski nadzor stranih državljana – navodno radi lakšeg izdavanja SIM kartica.
Ono što se događa s obje strane ideološkog spektra alarmantno je identično: država se koristi tehnologijom, strahom i zakonskim promjenama kako bi stekla stalni pristup najprivatnijim područjima ljudskog života.
U Londonu je sloboda govora kriminalizirana kao “dezinformacija” – u Moskvi lice postaje ulaznica u svakodnevni život.
Takozvani Jedinstveni biometrijski sustav (UBS) u Rusiji od 1. siječnja 2025. zahtijeva od stranaca podnošenje biometrijskih podataka lica i glasa – jednostavno za aktivaciju SIM kartice. I naravno tu ne staje: banke, vlasti, mirovinsko osiguranje, sve će biti povezano s tim.
To je transparentna osoba 2.0, s državnim certifikatom i potpuno detektabilna.
Britanska vlada, s druge strane, zateže iste uzde na drugačiji način: stvoren je Zakon o online sigurnosti, zakon koji navodno cilja na “ilegalni sadržaj”, ali u stvarnosti stvara sveobuhvatnu infrastrukturu za cenzuru, provjeru identiteta i kontrolu medija.
Svatko tko objavljuje sadržaj koji država označava kao “lažan” čini kazneno djelo – osim ako ne radi za državno priznate novine.
Gdje je negodovanje?
Umjesto toga, političari poput Keira Starmera upuštaju se u simbolične razmjene s Trumpom i slave se kao branitelji “zaštitnih mjera”, dok se u pozadini cementira arhitektura nadzora koju čak ni Orwell ne bi mogao trezvenije opisati.
Rusija je sada najavila da će proširiti UBS na cijeli privatni sektor do 2027. godine. Kompanije poput Ozona, Yandexa i Wildberriesa trebale bi integrirati sustav “dobrovoljno” – što je u autoritarnom kontekstu uvijek eufemizam za de facto prisilu. A oni koji odbiju bit će “uvjereni” regulatornim batinanjem ili ekonomskim pritiskom.
Sberbank, najveći ruski financijski igrač, instalira gotovo milijun terminala za prepoznavanje lica diljem zemlje – proces plaćanja koji počinje poput scenarija znanstvene fantastike i završava potpunim nadzorom kretanja i potrošnje. A po zakonu, svi trgovački subjekti podatke koje prikupljaju moraju proslijediti državi.
Ali nemojmo se zavaravati: ovi “ruski” razvoji nisu iznimka – oni su prototip koji će uskoro postati prevladavajući u EU, SAD-u i šire.
U Velikoj Britaniji počinje sa zabrinutim majkama, u Rusiji s “pogodnim procesima SIM kartice”. Sredstva su različita, cilj ostaje isti: potpuna identifikacija, potpuna podatkovizacija, potpuna kontrola.
I sve to u ime “sigurnosti”, “učinkovitosti” i, naravno, “zaštite djece”.
Nalazimo se na raskrižju. Svatko tko i danas vjeruje da se radi o dobrobiti djece ili online prijevarama, sutra će se probuditi u svijetu u kojem se svaki digitalni pokret bilježi, pohranjuje i vrednuje – bilo u Moskvi ili Manchesteru.
Jer ako je lice ključ SIM kartice i izgovorena riječ može postati zločin, onda više nismo slobodni građani – već samo korisnički profili u državnom aparatu.
Dobrodošli u doba meke diktature.
Štap joj više ne treba. Dovoljan je pravni tekst.
