“Samo idioti spajaju hladnjake na internet”, piše Peter Haisenko.
Svaki hladnjak treba električnu energiju i termostat koji regulira temperaturu. Ništa više. To vam je poznato iz vlastitog hladnjaka. Na njemu se nalazi regulator kojim se može podesiti željena temperatura. Uobičajeno je da se ona podesi jednom i da se nakon toga više ništa ne dira. Rashladne vitrine u supermarketima funkcioniraju na isti način. Nijednom hladnjaku nije potrebna internetska veza kako bi obavljao svoju zadaću.
Kako je nekome uopće moglo pasti na pamet upravljati rashladnim sustavom putem interneta? Pritom bi svatko trebao znati da se svime što je povezano s internetom može hakirati i manipulirati. To vrijedi i za sve infrastrukturne sustave, kao što su vodoopskrba, odvodnja otpadnih voda, opskrba električnom energijom i rasvjeta, a zapravo i za sve što nam je potrebno u svakodnevnom životu. Čak su i blagajne u supermarketima povezane s internetom kako bi se omogućilo bezgotovinsko plaćanje. Ako dođe do prekida internetske veze, plaćanje je moguće samo gotovinom.
Već stotinu godina čovječanstvo se prepušta tehnološkom razvoju da ga nosi naprijed, a da pritom ne razmišlja, a kamoli raspravlja o tome je li taj razvoj smislen ili koristan. Velike korporacije nameću svoje novitete na tržištu i dobro zarađuju. Posljedice koje će to imati za društveni razvoj, a kamoli za duhovni razvoj, uopće nisu predmet rasprave. Ti noviteti uglavnom služe praktičnosti ili se barem tako čini. To dovodi do neobičnih pojava, poput umreženih hladnjaka ili rashladnih vitrina. Kakve prednosti oni mogu ponuditi? To što voditelj supermarketa tijekom doručka kod kuće može na svojem pametnom telefonu vidjeti kolika je temperatura u rashladnoj vitrini? Ili što s istog mjesta može promijeniti temperaturu? Kao što se sada pokazalo, to ne može učiniti samo on. Nije li dovoljno pričekati da šef osobno dođe u supermarket? Za to mu nije potreban pametni telefon. Dovoljno je da stavi ruku u hladnjak ili očita termometar, a za to mu čak nije potrebna ni električna energija.
Nećete posjedovati ništa…
Opća pomama za umrežavanjem neprestano se širi. Posebno me zabrinjava to što se gotovo više ne mogu kupiti programi koji se nakon toga samostalno izvršavaju na računalu. Ako računalo nije povezano s internetom, ti programi ne rade. Međutim, ako imate cijeli program na vlastitom računalu, možete ga koristiti i bez internetske veze, a svoj posao predati naknadno. No to je samo jedna strana problema. Pri svemu što se obrađuje putem interneta, i najosobniji i najosjetljiviji podaci dospijevaju na internet, nakon čega više nemate kontrolu nad time tko sve ima pristup njima i tko ih čita.
No što je ono već rekao gospodin Schwab? Nećete posjedovati ništa i bit ćete sretni. U određenoj je mjeri to već postalo stvarnost jer programi više ne mogu u potpunosti samostalno funkcionirati na vlastitom računalu. Nemate kontrolu nad time hoće li raditi. O tome odlučuje softverska tvrtka, a ako joj to odgovara, može vam onemogućiti pristup kada procijeni da ste propustili izvršiti neku uplatu.
Potpuno je apsurdno povjeravati podatke, i to osjetljive podatke, takozvanom „oblaku”. Dakle, oblaku. Administrator oblaka može pregledavati sve vaše podatke koje ste mu povjerili na čuvanje. Kome je onda još potrebna industrijska špijunaža? Ona je već uključena u pohranu podataka u oblaku, a NSA ionako ima pristup tim podacima. Šifriranje? Za svaki pojas nevinosti oduvijek je postojao i ključ.
Osim toga, poznato je da državne vlasti prisiljavaju čak i stručnjake za šifriranje da ugrađuju stražnja vrata kako bi država ili bilo tko drugi mogao dobiti pristup. Trebalo bi biti jasno: sve što prolazi putem interneta manje-više je javno. Svatko tko posjeduje dovoljno znanja može čitati vaše e-poruke. Krađa podataka stranke AfD samo je onaj dio toga koji je postao spektakularno vidljiv.
Tko ima pristup vašim podacima?
Srodno područje predstavlja „leasing”. Što god uzeli na leasing, to nije vaše, ali vi plaćate plaće čelnika leasing-tvrtke. Jer to je ipak samo posuđeno. A što ako više ne možete plaćati rate leasinga? U SAD-u se razvila industrija koja se bavi povratom automobila i druge robe. Ovdje je to jednostavnije jer Njemačka ima sustav prijave prebivališta stanovništva. Pronalaze svakoga.
Kada se malo bolje razmisli, i programi koji rade isključivo uz internetsku vezu pripadaju kategoriji leasinga, ali njih je još jednostavnije kontrolirati. Potrebno ih je samo isključiti. A što ako se to dogodi zbog pogreške leasing-tvrtke? Pred bilo kojim nadležnim sudom vjerojatno biste bili u pravu. Nakon godinu dana ili nešto više, a u međuvremenu vaša tvrtka više ne bi postojala. A što ako podaci u oblaku jednostavno nestanu? Tada se događa potpuno isto.
Tko određuje temperaturu u vašem dnevnom boravku?
Doista postoje ljudi koji su svoje domove pretvorili u „pametne domove” (Smart Home). Temperaturu u prostorijama reguliraju svojim pametnim telefonima putem interneta. Osim što je suludo stajati s pametnim telefonom pokraj radijatora i podešavati temperaturu umjesto da jednostavno malo okrenete termostat, moguće posljedice znatne su. Što će se dogoditi ako zeleni klimatski aktivisti narede da temperatura u prostorijama ne smije prelaziti propisanu vrijednost? Tada više neće biti potrebni nikakvi nadzornici koji bi ulazili u stanove.
Putem interneta u svakom se trenutku može očitati koja je temperatura podešena, a računalo će odmah samo izračunati kaznu za previsoku temperaturu. Ili će jednostavno sniziti temperaturu umjesto vas. Isto vrijedi i za „pametna brojila” za potrošnju električne energije. Tada više nemate kontrolu nad time kada ćete dobivati električnu energiju. Opskrba se jednostavno može isključiti. Bilo zbog nedostatka električne energije ili zato što račun nije plaćen, čak i ako je riječ o pogrešci. Da, tada više neće raditi ni hladnjak, a vi protiv toga ne možete ništa učiniti. Ili možete pokrenuti sudski postupak, kao što je već navedeno, koji će trajati godinama.
Radarske kamere postaju suvišne
Moderni automobili praktički su neprestano povezani s internetom i dostavljaju podatke kome god. Zbog toga radarske kamere postaju suvišne. Trenutačnu brzinu moguće je zatražiti u bilo kojem trenutku. Koliko će još vremena proći prije nego što kaznu za prebrzu vožnju odmah i izravno primite na zaslonu automobila?
Ili prije nego što neki anonimni računalni sustav jednostavno ograniči vašu brzinu? Ili jednostavno ugasi motor? To je već danas moguće. Dakle, ne samo kod rashladnih vitrina. Dobro došli u život i vožnju pod nadzorom! U tim računalima nalik automobilima već se provjerava jeste li preumorni za vožnju, a i u drugim vas prilikama glas uznemirava najnevjerojatnijim uputama.
Potpuna kontrola
Pametni telefoni i internet sjajne su stvari. Doista mogu biti korisni. Ali su i opasni. Polako ulaze u različita područja našeg života i preuzimaju nadzorne funkcije o kojima nitko nije glasovao. Tehnologija postoji i zatim se jednostavno počinje primjenjivati. Čak i bez vašeg pristanka jer joj se ne možete oduprijeti. Upravo se u tome krije temeljni problem. Koliko često na pametnom telefonu dobivate ažuriranja bez svojeg pristanka?
Često, a da to ni ne primijetite, nakon čega odjednom nešto funkcionira drukčije nego što ste navikli i drukčije nego što ste željeli. Tome se ne možete oduprijeti. Ne možete se oduprijeti ni tome da pametni telefon jednostavno prisluškuje vaše razgovore, pa čak i da uključuje kameru, a da to ne možete primijetiti. Je li se o tome ikada raspravljalo ili čak glasovalo? Oni to jednostavno rade. Automobil koji nije povezan s internetom više ne možete kupiti u Europi.
Hoće li se čuti poziv na buđenje?
Smatram da su ovi napadi na rashladne vitrine nešto pozitivno. Oni predstavljaju poziv na buđenje. Međutim, bojim se da je premalo ljudi koji taj poziv primjećuju i razumiju. A ako su to doista bili Iranci, kao što tvrdi Francuska, mogu samo još jednom reći: hvala vam. Hvala vam, Iran, što ste uputili ovaj poziv na buđenje. Potrebno je pokrenuti preispitivanje o tome koje su funkcije interneta smislene, a koje jednostavno ozbiljno ugrožavaju našu slobodu i sigurnost.
Uvijek malim koracima, gotovo neprimjetno, potajno, dok se na to postupno ne naviknemo. Poput žabe u vodi na štednjaku. Uvijek pod geslom da se sve to radi samo radi vaše udobnosti i vašeg vlastitog dobra. Ali tko odlučuje što je najbolje za nas? Ne ja, ne vi. Da, istina, živimo u demokraciji, u najboljoj Njemačkoj svih vremena. Ali kada je riječ o našim životnim uvjetima, demokratske se odluke ne donose. Jednostavno pročitajte Orwella i njegov roman „1984.”! Orwell je rekao da to nije bio priručnik, nego upozorenje. Živimo u 2026. godini.



