Pod općom sumnjom: Banke sve više prate i provjeravaju svoje klijente.
Od klijenta do žrtve nadzora?
Kao besprijekoran građanin već češće podizanje gotovine ili donacija „pogrešnoj“ stranci može biti dovoljno da se čovjek nađe pod povećalom vlastite banke. Ako nema sreće, može ostati bez računa. U pozadini tog nadzora nalaze se „preporuke“ za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma koje EU provodi uredbom.
Hamburg / Berlin. Ekonomski novinar Norbert Häring u jednom izvještaju kritizira sve veći nadzor koji provode banke. Čak i dugogodišnji klijenti s postojećim računima sada moraju odgovarati na detaljne upitnike o imovini, zaposlenju i prihodima. Ispituju se i vrsta te opseg korištenja njihovih sredstava. Banke sve češće traže i dokumentaciju, ponekad „čak i za imovinu akumuliranu tijekom cijelog radnog vijeka“. Sve češće se moraju objašnjavati i opravdavati bankovni transferi, a oni se odbijaju kada bi trebali biti upućeni „pogrešnoj stranci“ ili „pogrešnim publicistima“. Poteškoće može uzrokovati i prečesto ili preveliko podizanje gotovine. Internetski mediji koji se financiraju velikim brojem malih donacija mogu se naći pod sumnjom za pranje novca te su zbog toga „u svakom trenutku“ izloženi mogućnosti ukidanja računa.
Häring u svojoj analizi objašnjava da pojačani nadzor potječe od „Radne skupine za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma“ (FATF), koju su G7 osnovale 1989. godine. U tom tijelu sigurnosne službe i regulatori banaka raspravljaju o tome „što bi banke u idealnom slučaju trebale činiti“ kako bi zaštitile financijski sustav. Zaštitnici podataka i potrošača nisu zastupljeni u tom tijelu. FATF polazi od pretpostavke da sve zemlje praktično provode njegove formalno neobvezujuće „preporuke“. U tu svrhu redovito se provode provjere i procjene pojedinačnih zemalja, objašnjava Häring. Zemlje koje ne provode „preporuke“ riskiraju da njihove banke budu ocijenjene kao rizičnije. Morale bi računati s dodatnim premijama na rizik ili gubitkom poslovnih mogućnosti. To su „moćna sredstva pritiska“. Izvješće britanskog Doma lordova i izvješće „Transnational Institutea“ već su ranije kritizirali nedostatak demokratske odgovornosti FATF-a.
Nadzor klijenata banaka provodi se putem uredbe EU-a, objašnjava Häring. Jedna od preporuka FATF-a zahtijeva da banke zakonom budu prisiljene na mjere detaljnog provjeravanja klijenata. Uredba Europske unije o pranju novca iz 2024. predstavlja „ispunjavanje te obveze koju je organizacija birokrata iz sigurnosnog sektora, udaljena od demokracije, prikazala kao preporuku“. Uredba EU-a putem „mjera dubinske analize“ propisuje da banke prilikom otvaranja računa i kod transfera većih od 10.000 eura moraju dovoljno pouzdano znati svrhu transfera te poslovnu djelatnost ili zanimanje klijenata. Prag EU-a čak je viši od preporuka FATF-a, koje predviđaju iznos od 15.000 dolara ili eura.
Banke su prema uredbi EU-a također dužne pomoću algoritama nadzirati platne transakcije svojih klijenata. Transakcije se uspoređuju s dosadašnjim profilom klijenta. Ako neko plaćanje odstupa od očekivanog ponašanja, to može rezultirati „vrlo neugodnim ispitivanjem“ ili ukidanjem računa. Složene ili neuobičajeno velike transakcije, kao i neuobičajeni obrasci ili sumnje u to da postoji „zakonita gospodarska svrha“, smatraju se pokazateljima povećanog rizika od pranja novca ili financiranja terorizma. „Pojačane mjere dubinske analize“ tada dovode do intenziviranja provjeravanja klijenata banaka.
Osim toga, njemačko Savezno tijelo za financijski nadzor (Bafin) u siječnju je najavilo da će pojačano paziti na to da banke sprječavaju rizik od financiranja terorizma. Za klijente banaka to prema Häringu znači „daljnju eskalaciju nadzora i provjeravanja“. Čak se i vrlo mali iznosi proglašavaju opasnima ako ih ima mnogo. Zbog toga „kritični, ali bezopasni mediji“ jednako kao i njihovi potencijalni donatori ili pretplatnici dospijevaju pod „mrežnu istragu“. To bi, prema Häringu, mogao biti razlog zbog kojeg su oporbenim publicistima i medijskim portalima posljednjih godina masovno ukidani računi. Bafin se na upit Multipolara izričito nije želio očitovati o Häringovim navodima.
Häring naglašava da je dovoljna „bankovna transakcija kod koje algoritam nije mogao automatski utvrditi da je neupitna“ da bi se osoba morala razotkriti pred bankom, a time i državom. Ako klijent banke odbije dati informacije ili je provedba „mjera dubinske analize“ na drugi način nemoguća, banka prema uredbi EU-a mora odbiti transakcije i ukinuti račun. Razlog ukidanja mora se priopćiti samo nadzoru banaka, dok klijent ne smije saznati razlog. Sigurnosne službe tako mogu posredno preko banaka provoditi „financijsko njuškanje“. Häring sve veća ograničenja naziva „oblikom djelomičnog ili prikrivenog izvlaštenja“. Raspolaganje vlasništvom postaje „podložno prethodnom odobrenju“. Time se krše ustavna temeljna prava, primjerice pravo vlasništva i pravo na informacijsku samoodređenost.
Andrej Hunko iz BSW-a rekao je za Multipolar da su zemlje G7 poznate po svojoj „manjkavoj legitimnosti i netransparentnosti“. Demokratska kontrola pri utvrđivanju standarda FATF-a ne postoji. Transparentnost i pitanja zaštite podataka ne uzimaju se u obzir. Sve češća ukidanja bankovnih računa „politički nepoželjnim osobama ili alternativnim medijima“ posljednjih nekoliko godina – bez navođenja razloga – dio su pokušaja ograničavanja društvenog koridora javnog mišljenja. Time se krši temeljno pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Temeljnim zakonom ili Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Pomoći bi moglo zakonom zajamčeno „pravo na osnovni račun“ s „izričitim odredbama protiv diskriminacije“. Tako bi se i politički motivirana ukidanja računa mogla proglasiti nevažećima. Hunko se također zalaže za obvezu obrazlaganja i, prema potrebi, postupak prigovora u slučaju ukidanja računa. Oporbene stranke AfD, FDP i Ljevica nisu odgovorile na odgovarajući upit Multipolara.
