Jeste li svjesni da vaše privatne poruke neće još dugo ostati privatne?, piše Sebastian Lukomski.
Prisjetite se posljednje privatne poruke koju ste poslali bliskoj osobi.
Možda je bila osobna. Možda politička.
Šala ili meme?
Možda nešto što nikada ne biste željeli da pročita državni službenik, tvrtka ili algoritam.
Ta poruka treba pripadati Vama.
A ne automatiziranom sustavu koji odlučuje da Vas Vaše riječi čine rizikom zbog kojeg treba otvoriti istragu o svakom dijelu Vašeg života.
Ali taj je privatni prostor diljem svijeta pod golemim pritiskom.
Vlade i međunarodne institucije guraju nova pravila o “štetnom sadržaju”, pogrešnim informacijama, dezinformacijama, nadzoru i tome što bi Vam tehnološke tvrtke trebale dopustiti da kažete.
Europa nam pokazuje jedno upozorenje koliko daleko to može otići: Chat Control.
Njihovo opravdanje zvuči kao nešto čemu se nemoguće usprotiviti: zaštita djece od stravičnog seksualnog zlostavljanja.
Naravno da djeca moraju biti zaštićena.
Ali zaštita djece ne smije postati izgovor za uništavanje privatnosti svih ostalih.
Vlade država članica EU-a još se spore oko pravila za otkrivanje i prijavljivanje nezakonitog sadržaja u privatnoj komunikaciji.
I bez obzira živite li u Europi, Americi, Latinskoj Americi, Africi, Aziji ili bilo gdje drugdje, trebalo bi Vam biti važno što će se dogoditi sljedeće.
Jer kada jedna vlada učini skeniranje privatnih razgovora normalnim, druge je mogu slijediti.
A kada jednom postoji tehnologija za skeniranje poruka iz jednog razloga, morate se zapitati:
Što će sljedeće tražiti od nje da pronalazi?
“Dezinformacije”?
“Govor mržnje”?
Pro-life uvjerenja?
Protivljenje rodnoj ideologiji?
Podršku “pogrešnom” političkom pokretu?
Vjerske stavove koje netko proglasi uvredljivima?
Tu stvari postaju opasne.
Jer kada se Vaše privatne riječi mogu skenirati, povezati s Vašim identitetom i unijeti u automatizirane sustave, pitanje više nije samo što mogu pročitati.
Pitanje postaje što Vam mogu učiniti zbog onoga što su pročitali.
Mogu li Vas označiti kao rizik?
Mogu li upozoriti Vašeg poslodavca?
Mogu li ograničiti Vaš bankovni račun?
Mogu li sakriti Vaše objave prije nego što ih itko vidi?
Jer čim znate da se Vaše poruke mogu skenirati, označiti ili prosuđivati, počinjete drukčije razmišljati prije nego što pritisnete POŠALJI.
Oklijevate.
Mijenjate svoje riječi.
Možda odlučite da to uopće nećete reći.
I tako nadzor postaje cenzura prije nego što itko uopće mora izbrisati neku objavu.
Ljudi počinju podsvjesno cenzurirati sami sebe.
U Hrvatskoj sadržaj ne treba izbrisati da bi bio ušutkan: prema vlastitom objašnjenju Faktografa, partnera Mete u Hrvatskoj, objavama koje oni ocijene netočnima Meta smanjuje doseg, a stranicama ograničava i monetizaciju i oglašavanje.
Različite zemlje. Različita pravila. Različiti izgovori.
Ali ugrožena je ista temeljna sloboda:
Možete li i dalje govoriti privatno i otvoreno kada ZNATE da će sustav slušati, prosuđivati i Vašim riječima pridavati posljedice?
Mirjana, CitizenGO mora biti prisutan svaki put kada se ta granica pomakne.
Svako novo pravilo o cenzuri.
Svaki prijedlog nadzora.
Svaki pokušaj skeniranja privatne komunikacije.
Svaki sustav koji vladama ili moćnim platformama daje veću moć da promatraju, prosuđuju, ograničavaju ili kažnjavaju ono što govorite.
Hvala Vam što zajedno s nama branite slobodu i privatnost.
Sebastian Lukomski i cijeli CitizenGO tim
- S. Najstrašniji oblik cenzure nije uvijek kada netko briše Vaše riječi. Ponekad je to spoznaja da Vas možda promatraju, zbog koje odlučite da ih uopće nećete izgovoriti.
Što je Vaša komunikacija više povezana s Vašim identitetom, zaposlenjem, plaćanjima i pristupom, to taj strah postaje moćniji.
