Što europski digitalni dentitet zapravo znači za nas građane?
Do kraja ove godine u cijeloj EU trebao bi se uvesti jedinstveni digitalni identitet za “eurograđanina”, takozvani Europski digitalni novčanik. Integrirat će postojeće nacionalne osobne iskaznice, koje se izdaju pod raznim nazivima (kod nas e-građanstvo ili e-dokumenti).
Ono što je sigurno jest da je identifikacija ključna za uspostavu buduće digitalne diktature, jer samo u situaciji u kojoj apsolutno svi imaju digitalni identitet digitalna valuta može biti obavezna, a gotovina ukinuta.
Naravno, to će potrajati još nekoliko godina (EU očekuje da će 80% Europljana imati EUDI do 2030.), ali sve ukazuje na to da će osobna iskaznica jednog dana biti obavezna.
Pretpostavljamo da će se zbog toga uvesti neka vrsta izvanrednog stanja, poput Covid “pandemije”, što je bio povod za uvođenje takozvane Covid putovnice. Korištena je za testiranje kako će funkcionirati buduća osobna iskaznica.
Svaki građanin EU uskoro bi trebao imati pristup digitalnom novčaniku koji sadrži identifikacijske dokumente, kvalifikacije i osobne podatke, kao i biometrijske podatke. Ambicije su ogromne. A pitanja koja iz toga proizlaze su barem jednako važna.
Što je takozvani EUDI novčanik?
Europski digitalni identitetski novčanik (EUDI) je aplikacija za pametne telefone koja pohranjuje provjerene osobne podatke. Možete ga zamisliti kao digitalnu verziju vaše putovnice, vozačke dozvole i diplome, sve u jednoj aplikaciji.
U budućnosti se ovdje trebaju integrirati zdravstvena iskaznica i potvrda o cijepljenju, a govori se i o mjerenju ugljičnog otiska.
Građani bi koristili ovu karticu za pristup državnim uslugama, otvaranje bankovnih računa, potpisivanje ugovora i dokazivanje identiteta putem interneta bez potrebe za predočavanjem fizičkih dokumenata.
Detaljna izvješća o EU digitalnom novčaniku (EUDI novčanik) pokazuju kako promjene identifikacijskih dokumenata od 2025. već mijenjaju odnos između građana i službenih registara.
Novčanik nije samo praktični alat kako ga predstavlja EU. On predstavlja temeljnu promjenu u načinu upravljanja, pohranjivanja i provjere identiteta preko granica.
Tehnički i organizacijski opseg EUDI novčanika očit je kada se pogledaju planirani slučajevi upotrebe za identifikaciju i autentifikaciju preko nacionalnih granica. Od zdravstva do obrazovanja i financijskih usluga, raspon primjena je zaista širok.
Upravljanje podacima i problem funkcionalnog širenja
Zagovornici tvrde da novčanik daje građanima veću kontrolu. Umjesto izdavanja potpunog dokumenta za provjeru jedne nekretnine, korisnici bi teoretski mogli dijeliti samo minimalne potrebne podatke. Bar bi mogao provjeravati je li netko stariji od 18 godina kako bi im mogao poslužiti alkohol bez da vide njihovo puno ime ili adresu.
Međutim, u praksi arhitektura izaziva značajnu zabrinutost zbog postupnog širenja funkcija, što se naziva “puzanje funkcije”.
Sustavi izgrađeni za određenu svrhu imaju dokumentiranu povijest kasnijeg širenja na druge svrhe. Kako digitalni identitet postaje standardni pristup uslugama, pritisak za kontinuiranim širenjem njegove upotrebe će rasti.
Koncept transparentnog građanina u svakodnevnom digitalnom životu vrlo dobro obuhvaća ovo pitanje. Kada je identitet digitalan i centraliziran, svaka transakcija, autentifikacija i prijava postaje podatkovna točka. Pitanje nije samo tko danas posjeduje te podatke, već tko bi im mogao pristupiti sutra i pod kojim uvjetima.
Digitalni identitet također utječe na način na koji ljudi upravljaju svojim financijama i koriste online usluge. Platforme koje posluju u reguliranim digitalnim okruženjima već zahtijevaju provjeru identiteta prije nego što korisnicima dopuste da u potpunosti koriste svoje račune.
Suverenitet, nadzor i širi obrazac EU
Osim individualne privatnosti, EUDIW postavlja strukturna pitanja moći. Tko kontrolira tehničke standarde? Tko odlučuje koji se atributi mogu pohraniti? Koje institucije mogu zatražiti provjeru identiteta i na kojem zakonskom pragu?
Nakon što digitalni identitet postane ključ za pristup bankovnim računima, putovanjima, socijalnim naknadama ili javnim uslugama, javlja se značajan rizik: isključenje iz ovog sustava, bilo zbog tehničkih problema, političkih odluka ili administrativnih pogrešaka. Posljedice su sve samo ne apstraktne.
Postoji zabrinutost da se rasprava manje vrti oko praktičnosti, a više oko kontrole nad tokovima podataka, ovisnostima i rizicima isključenja. EID novčanik još uvijek ne zaslužuje vaše puno povjerenje, kao što pokazuje detaljna analiza preostalih slijepih točaka.
Odbacivanje široko rasprostranjenog uvođenja identifikacije zasigurno nije nešto marginalno. Na to ukazuje sve veći broj analiza identifikacije od strane organizacija za građanske slobode u Europi, koje tvrde da trenutni okvir još uvijek ne pruža dovoljne zaštitne mjere protiv zlouporabe ili proširenja njegovog opsega.
Ovaj obrazac uklapa se u širi trend postupnog širenja kontrolnih mehanizama EU, tj. postupnog proširenja europske regulacije na područja koja su prije bila nacionalna ili individualna. Digitalni identitet je možda najosobnija granica koja je do sada prijeđena.
Ravnoteža između napretka i zaštite
EU opravdava uvođenje identifikacijske isprave ubrzavanjem provjera u prekograničnim uslugama, smanjenjem prijevara s dokumentima i prenosivošću. No problem je što je vrlo iskoristiva. Ne samo zbog mogućnosti povezivanja s CBDC-om (digitalnim eurom), već i zato što omogućuje, na primjer, povezivanje sustava socijalnog kredita.
Druga pitanja koja su još uvijek otvorena:
- Što se događa s podacima novčanika ako vlada u državi članici promijeni svoju politiku?
- Kako su građani zaštićeni ako je sustav hakiran ili manipuliran?
- Koje su pravne mogućnosti ako je netko nepravedno isključen iz sustava?
- Tko provjerava tehničku infrastrukturu i koliko često se to događa?
Jasno je da je EUDI prvenstveno mehanizam koji će služiti institucionalnim interesima na štetu individualnih prava. Svi vidimo kako EU pokušava sve više kontrolirati stanovništvo uvođenjem cenzure, nadzora, provjere dobi i kontrole chata.
EUDI je alat koji bi trebao prikupljati informacije o građanima u stvarnom vremenu i već je sigurno da je to još jedan način na koji EU osigurava kontrolu.
Problem će nastati kada ovaj europski digitalni novčanik postane obavezan…
