Velika većina ljudi na Zemlji, s osnovnim internetskim vještinama, upoznata je s Google tražilicom. No nećemo stati na tome. Zapravo je riječ o servisu koji oblikuje način traženja i prihvaćanja informacija, njihova učenja i mogućnosti dugoročne reprodukcije. Nekima od nas svijest neće dozvoliti da prihvatimo ideju da ovaj servis ima značajan utjecaj na oblikovanje našeg svjetonazora, oblikovanje tzv. Google generacije.
Google tražilica nastala je kao obrazovni projekt studenata Larryja Pagea i Sergeya Brina sa Sveučilišta Stanford. Korporacija je osnovana 02. rujna 1998. godine. Prvi put Google se suočio s problemima u vezi s kršenjem ljudskih prava još 2005. godine. Osim toga, 2010. godine se doznalo da je Google dok je radio na Street View servisu skenirao IP adrese i lozinke građana. Tijekom snimanja ulica i trgova različitih gradova iz posebnih automobila opremljenih videokamerama, Googleovi stručnjaci također su se bavili skeniranjem signala bežičnih WI-FI mreža. Kao rezultat toga, tvrtka je dobila lozinke i druge povjerljive podatke potrebne za ulazak u e-poštu privatnih i pravnih osoba Godine 2012. Google je američkim vlastima izdao podatke nekoliko radnika WikiLeaksa: sadržaj e-pošte, metapodatke, informacije o pretplatama i ostale podatke, a tek nakon 2,5 godine o tome obavijestio korisnike. U vezi s takvom politikom Google-a, kinesko vodstvo čak pokušava kineskim građanima ograničiti pristup informacijama na internetu.
Do danas, situacija je takva da je za mnoge ljude Google postao jedini izvor informacija. To je jako tužno. Zašto?
1) Jer pretjerano povjerenje u informacije iz tražilica onemogućuje čovjeku da primi istinite informacije. Razlog je taj što iza svih poslužitelja stoje određeni krugovi koji koriste njihovu domenu za svoje potrebe. Ti ciljevi nisu uvijek humani.
2) Čovjek je lijen stjecati znanje i proučavati znanost, književnost i tako dalje, jer može pronaći informacije s bilo kojeg pametnog telefona ili tableta za nekoliko sekundi. Ne uči, ne obrazuje se, ne obogaćuje i ne nadopunjuje svoje znanje. On jednostavno dobiva gotov rezultat sa računala postajući i sam isto računalo. Usput, rezultat same pretrage brzo se zaboravlja. Ljudi gotovo da ne treniraju svoje pamćenje.
3) Čitanje knjiga, proučavanje, promišljanje, analiziranje informacija intelektualno razvijaju čovjeka i takvog čovjeka je teško lagati ili dezinformirati, budući da je kao takav prilagodio svoj um da analizira pristigle informacije.
“Internet, općenito, predstavlja kompleks međusobnog povezivanja sa svijetom, ali… kroz različite izvore (temelje), poslužitelji pripadaju određenim “autoritativnim” organizacijama i ljudima koji ih financiraju, potajno ili otvoreno. Sve se to temelji na širenju ove ili one ideologije. Usput, pojam kao “naziv domene”, koji je danas poznat svakom “stanovniku” interneta, dolazi od latinske riječi “dominium”, što znači “posjed”. U pravilu, korisnik interneta ne zastane da razmisli o svemu ovom, ne zaroni u tok informacija koje su mu pružene na izbor. On vidi detalje, ali ne vidi širu sliku, iako bi trebao.
Ispričat ćemo vam jedan kuriozitet s kojim se susrela jedna od sudionica međunarodnog projekta Kreativno društvo. Znači pretražujući određenu temu na Google-u, podijelila je u razgovoru sa drugim sudionicima mnogo zanimljivih informacija o temi. I onda je, nedavno, prisjetivši se tog razgovora, spomenula: “Tražila sam neki dan ponovno ranije spomenute informacije kako bi ih podijelila s prijateljicom, ali bila sam šokirana činjenicom da ti podaci, koje sam uspjela pronaći ranije, više nisu bili tamo. Nisam mogla pronaći ništa na tu temu. Čini se kao da je netko namjerno izbrisao sve informacije”.
Postavlja se pitanje tko može preuzimati informacije na Internetu i tko ih odatle može obrisati ili promijeniti? Ovo ima smisla ako se sjetite da se u velikim knjižnicama požari događaju često. Počevši od poznatog požara u Aleksandrijskoj knjižnici i završavajući s velikim požarima u knjižnicama New Yorka i Sankt Peterburga. Uostalom, nepotrebne informacije neće se izbrisati iz knjige tako lako kao s interneta. Stranica neće biti istrgnuta. Nitko ne može izbrisati ono što je napisano. Zato je lakše spaliti da bi se uklonili svi tragovi. Na internetu je ovo sve puno jednostavnije. Kao i pitanje tko nadopunjuje informacijsku bazu podataka, što je također relevantno.
Najtužnije u cijeloj priči je to što se danas formira „Google generacija”, a toliko je daleko od života, ova generacija se može programirati kao roboti, koja radije istražuje i razumije život s ekrana pametnih telefona, tableta, prijenosnih računala… Ovo je tužna činjenica. Moderni mladi mogu naučiti od Googlea vrlo širok raspon različitih informacija, ali postoji iznimka. Što je s nenadmašivim mirisom knjige? Što je s glasnim čitanjem knjiga među članovima obitelji uz kamin? Što je s potragom za informacijama malo-pomalo, kada, poput kopača zlata, tvrdoglavo težite znanju?
Koje je rješenje za to? Život nam je dat privremeno i ovaj svijet je samo iluzorni odraz Stvarnosti. Samo djeca mogu prihvatiti igračku kao nešto stvarno. Međutim, ljude ili previše privlači igračka ili je odbojno razbiju i nakon toga bace. Trebali bi izbjegavati ekstreme u ovom životu, jer oni narušavaju unutarnju ravnotežu.
Danas mnogi ljudi naivno pretpostavljaju da Google olakšava samoobrazovanje. Zašto gubiti vrijeme na čitanje knjiga i znanstvenih radova, kada je dovoljno proguglati pitanje i za nekoliko sekundi ćemo dobiti gotov odgovor? Ljudi koji nerado sami pronalaze odgovore, i zadovoljavaju se informacijama s interneta, trebali bi razmisliti o pouzdanosti tamošnjih činjenica. Naravno, mreža ima puno raznolikih i korisnih informacija. Internet također sadrži puno pouzdanih i vjerodostojnih činjenica, čak i više nego službeni masovni mediji, ali nikako ne treba zaboraviti da je internet, kao i TV, stvoren kao instrument masovne zombifikacije, samo proširen i poboljšan. Količina informacija koje negativno utječu na čovjeka mnogo je veća od one koja pomaže u otkrivanju unutarnjeg potencijala čovjeka. Iako ponavljamo, ima i korisnih informacija. No, da bi se među besmislenim i zabavnim informacijama pronašlo nešto stvarno dobro i korisno, treba barem znati što tražiti.
Nedostatak moždane aktivnosti i sklonost primitivnom razmišljanju cijena je koju “Google” generacija mora platiti za paket gotovih odgovora i rješenja. Takva neupadljiva degradacija sasvim je stvarna ako čovjek zauzme pasivan stav prema potrošnim informacijama.
Akademik N. P. Bekhterev detaljno opisuje posljedice “lijenosti mozga”: “U Institutu za ljudski mozak Ruske akademije znanosti proučavamo moždanu organizaciju kreativnosti posljednjih 5 godina. Volonteri pokusa dobivaju posebne testove različite složenosti (primjerice, da sastavljaju priču od srodnih i nepovezanih riječi unutar značenja), a pomoću EEG-a i PET-a promatramo što se u tom trenutku događa u mozgu. Ispada da kreativna aktivnost uključuje gotovo cijeli mozak, uključuje područja koja se odnose na razne procese, kao što su pamćenje, emocije, samu kreativnost i još mnogo toga… Kada se dogodi takva “nestereotipna aktivnost”, mozak radi punim kapacitetom i živi punim životom. Ako je čovjek proveo život u “stereotipnoj situaciji”, kao što je brisanje ulica, stajanje iza pokretne trake, ukratko, ostao rutiniziran ne pokušavajući nadoknaditi neaktivnost mozga, onda u starijoj dobi čovjek više neće lako naučiti strani jezik i imat će ozbiljne poteškoće s pamćenjem i još mnogo toga. Naprotiv, onaj tko se cijeli život bavi mentalnim radom, održava mozak aktivnim i oštrim do starosti, iako pamćenje možda nije tako oštro kao sa 20-30 godina.
Tijekom rješavanja super-zadataka u mozgu čak i sredovječnog muškarca mogu se stvoriti nove veze, a očito se stvaraju i novi neuroni – živčane stanice! Nove neuronske mreže počinju raditi i podržavaju ne samo dobro intelektualno stanje, već utječu i na mnoge procese u tijelu. Radni mozak bolje će se nositi i s posljedicama moždanog udara. Super-zadaci su korisni za ljudski mozak, čak su i vitalni. Usporedite grad u kojem žive ljudi, infrastruktura radi, svjetla su upaljena i napušteno selo u kojem ima nekoliko staraca koji proživljavaju svoje dane. Dakle, ljudski mozak, koji ne rješava komplicirane zadatke i ne bavi se kreativnom djelatnošću, je to napušteno selo”.
Cilj nije reći našim čitateljima da je korištenje tražilica loše. Naime, postojanje ovakvih sustava i njihovo korištenje na pravi način otvara velike mogućnosti. Na primjer, pisanje članaka ili prikupljanje informacija o projektu značajno je ubrzano i pojednostavljeno. Zapravo, Internet je najučinkovitiji i najopsežniji instrument za najbrže širenje Pravog Znanja među čovječanstvom. Ovaj instrument treba koristiti za dobrobit čovječanstva kako bi svatko mogao saznati tko je on zapravo, i koja je glavna svrha postojanja na Zemlji!
Dakle, ako svatko može odgovoriti na ova pitanja, mnogi problemi će nestati u društvu. Ova činjenica značajno povećava šanse za opstanak naše civilizacije u doba globalnih kataklizmi, budući da spomenuto znanje sadrži informacije o tome kako rješavati naše zajedničke probleme.
“Povijest nas je naučila da nedostatak ujedinjenja ljudskog društva na duhovnoj i moralnoj osnovi i zajedničko djelovanje ljudi na planeti, kontinentu i regiji oko priprema za velike kataklizme i katastrofe rezultiraju uništenjem većine tih ljudi. A preživjeli umiru od neizlječivih bolesti, epidemija i samouništenja u ratovima i građanskim sukobima u borbi za sredstva za život. U pravilu, katastrofe se pojavljuju iznenada, izazivajući kaos i paniku. Samo napredna priprema i jedinstvo naroda svijeta pred nadolazećom prirodnom opasnošću daje čovječanstvu više šansi za opstanak i mogućnost zajedničkog prevladavanja poteškoća u eri globalnih klimatskih promjena planeta.”
