Naime na Thompsonovom koncertu na Hipodromu u Zagrebu posjetitelji će biti smješteni u tzv. “bokseve”, a svaki taj boks prima oko 11.000 osoba. Svaki taj boks će na oba kraja imati medicinski tim, šank s pićem i hranom, te wc-e. Kad se jednom uđe u predviđeni boks, više nije dozvoljeno ići van njega zbog sigurnosti, kako su izjavili organizatori. Nadalje, na području ovog velebnog i povijesnog koncerta bit će moguće isključivo plaćanje karticama i posjetitelji neće imati pravo na izbor načina plaćanja. Gotovinom nećemo moći kupiti baš ništa. Uvjet za prisustvovanje koncertu je i aplikacija MPT kreirana posebno za ovu prigodu, a ta ista aplikacija izravno zadire u privatnost građana tražeći od njih sve moguće osobne podatke pa čak i zdravstvene kartone, odnosno podatke o njihovim zdravstvenim problemima.

Sve te činjenice sada su, naravno, u drugom planu, jer euforija raste, koncert se bliži, a ljudi su više nego ikada željni zajedništva, dobre zabave i uživanja na Thompsonovu koncertu. No, nismo li trebali imati pravo plaćati gotovinom na tom događanju? Nismo li trebali zadržati pravo na privatnost u smislu naših osobnih podataka i eventualnih zdravstvenih tegoba? I – zbog čega bismo morali biti ograđeni nekim boksevima na koncertu koji bi u svojoj biti trebao zbližavati, a ne dijeliti ljude? Čemu to ograđivanje posjetitelja koji su željni zajedništva i jedinstva o kojemu na kraju krajeva i sam Thompson pjeva? Organizatori će reći da je sve to radi sigurnosti i time opravdati sva gore spomenuta pravila koja na neki način ograničavaju slobodu građana.

A sam Thompson pjeva o čuvanju naših tradicija, o našem nacionalnom ponosu, o slobodi koju smo napokon dočekali, o tome da sami moramo odlučivati o svojoj sudbini, a ne da nm ju kroji netko drugi, jednom riječju, o svemu onome što nam nedostaje, jer smo pognuli glave pred svjetskim moćnicima koji nas iz dana u dan sve više tlače svojim pravilima koje naši poslušni političari slijepo slijede, ne misleći na sigurnost građana, već isključivo na sebe i svoja visoka primanja. Uzmimo samo za primjer vrlo diskutabilnu migrantsku politiku koja se provodi stihijski i bez imalo strože kontrole, a ako je negdje potreban nadzor i stroga kontrola, onda je to kontrola ljudi koji ulaze u našu zemlju, a ne eksperimentiranje na vlastitim građanima. Ako se, primjerice, traže podaci o nečijoj bolesti, tada bismo trebali znati kakve nam sve bolesti donose migranti.