Sada smo došli do te točke u kojoj se crni humor studenta, kojim izražava frustraciju zbog školskog projekta, tretira kao prioritet nacionalne sigurnosti jer se u njemu spominje ime izraelskog premijera.

Da je istu šalu ispričala o bilo kojem drugom svjetskom vođi, vrlo je malo vjerojatno da bi se FIU policija i lokalni sudovi kretali ovom grabežljivom brzinom. To pokazuje da u američkoj politici postoji „zaštićena klasa“ kojoj se ne smijete rugati, čak ni u privatnom razgovoru s kolegama iz razreda.

Pravni standard koji je koristila sutkinja Mindy S. Glazer jednako je jeziv. Sud je u biti presudio da nije važno je li govornik to namjeravao izreći kao šalu; važno je samo može li to „objektivna osoba“ shvatiti kao prijetnju.

Ovo je ogromna rupa u zakonu osmišljena kako bi se zaobišao Prvi amandman i olakšalo praćenje američkih građana “prije zločina”. Šalje se jasna poruka svakom studentu u zemlji: vaši privatni razgovori se prate i ako kritizirate ili se čak i u šali osvrnete na cionističku agendu, država će vam uništiti život kako bi zaštitila optiku svojih gospodara.

Amerikanci se uistinu moraju zapitati tko je zapravo glavni kada američka policija djeluje kao provedbeno tijelo za ugled stranog vođe. Porezni obveznici SAD-a svake godine šalju milijarde dolara “pomoći” Izraelu, a sada se čini da njihove standarde suzbijanja govora izvoze na vlastito tlo.

Ovdje se ne radi o sigurnosti kampusa. Radi se o potpunom preuzimanju američkih institucija. Kada strani šef države postane „sveta krava“ o kojoj se ne možete ni šaliti bez da se suočite s optužbama za kazneno djelo, više ne živite u suverenoj, slobodnoj republici.

Živite u satelitskoj državi.