Zbog vrijeđanja premijera na društvenim mrežama, čovjek završio 60 dana u istražnom zatvoru, piše Andrija Klarić.
Muškarac iz okolice Zlatara završio je 60 dana u istražnom zatvoru zbog poruka koje je poslao premijeru Andreju Plenkoviću putem Facebook Messengera.
Prema članku RTL-a/Net.hr-a, najprije mu je određen pritvor od 30 dana, a potom produžen za još 30.
Citirane poruke iz optužnice glase:
“Treba te iz kože oderati.”
“Da te bar Rus pogodio raketom u tu tvoju anemičnu glavu.”
“A ove u Hrvatskoj treba sustavno ubiti, go* izdajničko.**”
Ružne, proste i nepristojne riječi – ali poanta je šira od samog slučaja.
Čovjek koji ih je napisao, prema istom članku, tokar je, zaposlen za minimalac, bez ikakvih resursa ili moći da bilo koju od tih prijetnji doista ostvari. S druge strane, radi se o najzaštićenijoj osobi u državi, s punom sigurnosnom infrastrukturom i stalnom policijskom zaštitom.
Pa se postavlja pitanje:
je li ovo stvarna prijetnja, ili vulgarna ispovijed nemoći jednog pojedinca koji se ispuhao na društvenim mrežama?
I nije li to prije demonstracija sile države nad slabima nego obrana od stvarne opasnosti?
U Europi takvi trendovi već imaju povijest:
U Velikoj Britaniji godišnje se vodi više od 12.000 istraga i uhićenja zbog objava na društvenim mrežama (Communications Act, s.127; Online Safety Act 2023).
U Njemačkoj se godišnje procesuira više od 20.000 slučajeva “uvrede” i “govora mržnje”, većinom zbog internetskih komentara – najčešće novčano ili uvjetno, rijetko zatvorom.
I u EU sve više država proširuje kaznena djela na “digitalni govor” – od “uznemiravanja” do “dezinformacija”.
Hrvatska, očito, hvata isti ritam.
I sada – kontrast.
U aferi Agrokor, trojica optuženih koji su priznali krivnju da su pomagali u prikrivanju lažnih dobitaka i isplati više od 100 milijuna eura, dobili su:
11 mjeseci zatvora – uvjetno,
9 mjeseci – uvjetno,
9 mjeseci – uvjetno,
svi s rokovima kušnje od 4 godine, bez ijednog dana iza rešetaka.
Dakle:
uvrijediš premijera – 60 dana u zatvoru.
Pomogneš u prikrivanju 100 milijuna eura – ne provedeš ni dan.
To nije pitanje politike.
To je pitanje pravne logike, mjere i morala sustava.
Ali tko, zapravo, određuje granicu?
Tko postavlja mjeru koja će reći koje riječi u javnom prostoru zaslužuju zatvor, a koje ne?
I jesmo li, kao društvo, već zakoračili – ili možda već u potpunosti ušli u zonu sumraka slobode govora u Hrvatskoj?
Što vi mislite?
