Bruxelles ne odustaje: Kontrola chata vraća se kao “plan pretrage”-
Bruxelles ne odustaje od kontrole chata. Nakon što je obvezno masovno skeniranje privatnih poruka politički uvijek iznova nailazilo na otpor, države članice EU-a sada u igru uvode takozvane „planove pretraživanja“. Iza toga se ponovno krije mogućnost automatiziranog pregledavanja privatne komunikacije – čak i daleko izvan kruga pojedinačnih osumnjičenika. Aparat nadzora dobiva novo ime, ali osnovno načelo ostaje isto.
Već godinama Europska komisija i države članice pokušavaju široke mogućnosti skeniranja privatne komunikacije ugraditi u trajni pravni okvir. Službeno se to opravdava borbom protiv seksualnog zlostavljanja djece i zaštitom djece. Kritičari, međutim, upozoravaju na temeljni raskid s digitalnom tajnom komunikacije: milijuni građana protiv kojih ne postoji nikakva sumnja da su počinili kazneno djelo mogli bi dospjeti u automatizirane sustave kontrole, iako protiv njih ne postoji nikakva pojedinačna sumnja. Ni nakon godina političkog otpora ovaj projekt nije skinut s dnevnog reda. Vijeće nastavlja pregovore.
Sada slijedi novi pokušaj. Pod bezazleno zvučećim pojmom „plan pretraživanja“ pružateljima usluga trebalo bi omogućiti da odrede kako će se određena područja njihovih usluga pretraživati u potrazi za materijalom povezanom sa zlostavljanjem. Heise izvještava o toj konstrukciji i pregovorima koji su u tijeku. Ti planovi pretraživanja ne moraju se ograničiti na pojedinačne osumnjičenike. Mogu obuhvatiti čitave dijelove neke usluge. Kod velikih aplikacija za razmjenu poruka ili usluga elektroničke pošte time bi milijuni korisnika mogli dospjeti u tehničke sustave provjere. Bivši političar Patrick Breyer stoga govori o „dozvoli za skeniranje“ i izričito upozorava na masovno skeniranje privatnih chatova i e-pošte bez postojanja sumnje.
Svatko je osumnjičen
Ovdje se logika pravne države postavlja naglavačke: najprije se skenira, a tek se potom traži sumnja. Istražne mjere time više nisu nužno pokrenute na temelju konkretne sumnje. Umjesto toga, trebalo bi se stvoriti tehničku infrastrukturu koja može preventivno provjeravati i analizirati privatne poruke velikih skupina korisnika. Uključujući i lažno pozitivne rezultate. A da i ne govorimo o tome da bi nadležna tijela također potajno mogla tražiti druge stvari poput „političkog neprimjerenog ponašanja“, ako to požele.
Bivši zastupnik u Europskom parlamentu Breyer stoga upozorava na trajnu legalizaciju takvog masovnog skeniranja. Njegova kritika nije usmjerena protiv progona seksualnog zlostavljanja djece, nego protiv sustava koji u tu svrhu obuhvaća i komunikaciju ljudi protiv kojih ne postoji nikakva sumnja. Ključno je pitanje smije li zaštita djece biti dovoljna kao opravdanje za otvaranje privatne komunikacije cjelokupnog stanovništva tehničkim mehanizmima kontrole. S ustavnopravnog stajališta pritom bi mogle postojati goleme prepreke.
Europski parlament dosad je zahtijevao uža ograničenja. Njegovo stajalište više se usredotočuje na ciljane mjere protiv određenih korisnika ili skupina korisnika za koje postoji opravdana povezanost s materijalom povezanim sa zlostavljanjem. Komunikacija zaštićena end-to-end enkripcijom trebala bi prema trenutačnim dobrovoljnim mjerama ostati izuzeta. Time se sukobljavaju dva modela: ciljane istrage s jedne strane i što šire mogućnosti tehničkog otkrivanja s druge.
Na putu prema potpunom nadzoru
Ni Njemačka se načelno ne protivi takvim mogućnostima skeniranja. Prema aktualnom dokumentu o stajalištu, kritika Berlina prvenstveno je usmjerena protiv dodatnih nacionalnih odobrenja za planove pretraživanja. Središnji problem njemačke savezne vlade stoga nije pregledavanje privatne komunikacije, nego dodatne (ustavne odnosno zakonske) prepreke prije njezine primjene.
Paralelno s time dobrovoljna kontrola chata već je ponovno pokrenuta. Vijeće je u srpnju potvrdilo prijelazno pravilo koje pružateljima usluga ponovno omogućuje dobrovoljne mjere otkrivanja. I ovdje je službeno obrazloženje zaštita djece. Međutim, i majka koja ocu svog djeteta pošalje fotografiju svog djeteta mogla bi također izazvati upozorenje u sustavu, nakon čega bi istražitelji mogli pregledati privatnu komunikaciju. Samo Vijeće tu uredbu označava kao iznimku od propisa o zaštiti podataka za elektroničku komunikaciju te njome želi omogućiti skeniranje, prijavljivanje i brisanje. Prijelazno rješenje trebalo bi se primjenjivati dok se istodobno pregovara o trajnom sustavu.
Pokušava se sve dok ne uspije
Obrazac je jasan. Politički neuspjele ili oslabljene ideje o nadzoru ne nestaju. Vraćaju se s novim pojmovima, novim postupcima i novim kompromisnim formulacijama. „Nalog za otkrivanje“, dobrovoljna skeniranja, a sada „plan pretraživanja“ – ambalaža se mijenja, osnovna politička ideja ostaje ista. Za građane to znači da privatna komunikacija gubi svoj karakter zaštićenog prostora čim je tehničkim sustavima dopušteno da je preventivno pregledavaju. Chat, e-pošta ili datoteka tada ne dospijevaju pod povećalo tek kada postoji konkretna sumnja. Mogu biti automatizirano provjereni i prije toga.
Uz zaštitu djece – osobito među konzervativcima – danas se politički gotovo svaka mjera nadzora može prikazati prihvatljivom. No prava bi granica trebala biti ondje gdje milijuni ljudi protiv kojih ne postoji nikakva sumnja preventivno dospijevaju u tehničke sustave kontrole. Počinitelje treba progoniti – ciljano, sredstvima pravne države i na temelju konkretnih sumnji. Nešto je drugo preventivno pregledavati komunikaciju masa na temelju sumnje. Bruxelles već godinama ne odustaje od te granice. Ovoga puta novi pokušaj nosi naziv „plan pretraživanja“.
