Ne zanima ih obitelj, ne žele dizati kredite, ne žele puno raditi ni mučiti se. Žele samo uživati u životu, putovati i sebi su na prvome mjestu. Čista suprotnost i druga krajnost od generacija do tog razdoblja.

Veliku ulogu u formiranju takvog mentalnog sklopa odigrali su internet i društvene mreže, ali i roditelji koji su željeli pružiti djeci sve ono što oni sami nisu imali u svom odrastanju ili su im samo prenijeli svoj pogled na život. I na taj su način napravili kobnu pogrešku, jer su umjesto jakih i čvrstih karakternih ljudi, odgojili prinčeve i princeze koje zaplaču na prvi znak nevolje i ne znaju se nositi sa životnim izazovima.

Ovo je definitivno jedna od tjelesno i mentalno najslabijih generacija i već sad imaju i imat će sve većih zdravstvenih i psihičkih problema kada shvate da život nije ono što se prikazuje na društvenim mrežama, da ne mogu svi biti influenceri i zarađivati online te da će morati raditi da bi nešto stvorili u životu.

Naravno, nisu svi mladići i djevojke isti i na svu sreću još uvijek ima onih divnih izuzetaka od većine pripadnika spomenute generacije koji su vrijedni i koji zdravo i odgovorno razmišljaju i gledaju na ovaj svijet i koji su ispravno odgojeni. Ali bojim se da su u manjini.

Iskreno se nadam da će ova generacija Z što prije shvatiti sve realnosti života, kao i to da ništa dobro i vrijedno ne dolazi lako i bez puno truda, strpljenja i odricanja… Posebno se nadam da će svi oni mladići i djevojke sa zdravim pogledom na život i rad uspjeti svojim primjerom inspirirati i potaknuti svoje vršnjake na to isto, jer na mladima svijet ostaje, oni su naša vjera u bolji svijet…