- Ines Knežević
- Facebook, Pixabay
Kako bi izgledala sloboda u društvu ego-tripa? Svi ih znamo, jer ima ih malo i previše oko nas. Od youtubera, podcastera, velikih samoniklih vođa pa sve do onih ljudi s običnim profilima. Većina njih, kada prijeđe neku magičnu brojku u pratiteljima, a magična brojka je određena u njihovoj glavi, postaju mali diktatori s kojima moraš biti jako oprezan da ti ne odrube glavu.
Kako prepoznati diktatore na društvenim mrežama? Vrlo jednostavno. Diktatori se uglavnom redovno vole pohvaliti koga su sve blokirali tj. skinuli sa svoje zlatne liste sljedbenika. Vole se pohvaliti svojom strogošću i nemilosrdnošću prema ljudima koji misle drugačije od njih, odnosno ne dijele njihove stavove. Performans većinom počinje dubokim udahom da napune pluća, a onda slijedi jezični mitraljez…oni će meni to reći…, ma vidi ovoga što krivo misli…, ovaj me čudno gleda…, tko je onaj koji se usuđuje meni davati savjete…, ja, bezgrešan…pametan…veliko JA, dolje svi ostali glave držite!
Čovjeku koji sve to gleda sa strane, povraća se od te trule napuhanosti, ali ne možeš ništa reći, jer ti glava ode u sekundi. Često sam razmišljala u sebi – gdje bih ja stigla da sam se uvijek okruživala samo i jedino s istomišljenicima. Nigdje! Mišljenje bi mi ostalo uvijek isto, jer bi me ekipa samo tapšala, a to da li je moje mišljenje ispravno i točno ne bi u tom slučaju ni bilo bitno. Svi bi jedni druge u ljubavi tapšali kao pijani trolovi i tepali jedni drugima kako smo pametni.
Ti ljudi koji blokiraju svakoga tko išta kaže protiv njihova ‘uvaženog’ mišljenja ustvari i ne žele rasti. Nisu oni došli širiti istinu i nove ideje, oni tu samo liječe svoje komplekse koje ne mogu liječiti u realnom svijetu. Najgore je što se takvi prezentiraju kao veliki borci za slobodu i kao protivnici kontrole i globalizma, a ustvari sami koriste te iste mračne alate kontrole.
Jedan takav alat je tzv. ‘CANCEL kultura’ iliti ‘kultura otkazivanja ili odstranjivanja’ koja je nažalost postala omiljena u modernom društvu. Bilo bi bolje da su je nazvali nekulturom, a ne kulturom. Kakva kultura? Tko bi mogao očekivati da ćemo u današnje vrijeme doživjeti najgoru vrstu ostracizma koja je u biti sramotna za naše civilizacijske dosege koji samim time postaju upitni.
Kažnjavanje odstranjivanjem ilti uklanjanjem neke osobe iz neke skupine, s nečijeg profila i tome slično poručuje svima koji ne misle, ne pričaju i ne ponašaju se kao onaj koji je odredio pravila tog virtualnog prostora – da će biti na fin način izbačeni iz razgovora, skupine i grupe, okupljanja, zabava i svega ostalog što uključuje društveni život u virtualnom svijetu koji je refleksija stvarnog svijeta pa automatski možemo očekivati identično ponašanje virtualnih diktatora u stvarnom životu.
I sada kad usporedimo ‘CANCEL kulturu’ i naše male samoosviještene diktatore – u čemu je razlika među njima? Nema je! Kontrola i ego na obje strane! Zamislite da vas taj mali samoosviješteni diktator povede u obećanu slobodu i da kroz revoluciju sruši stari korumpirani sustav. U kakvom biste svijetu onda živjeli? Bi li bilo bolje ili bi brzo došle nove nedaće? Onaj koji na društvenim mrežama skida ljude kao muhe, skidao bi ih i u stvarnom životu, vjerujte mi. Budite sigurni da taj čovjek ne bi mijenjao karakter zbog vas. Društvene mreže itekako razotkrivaju prirodu ljudi koji se njima koriste. Tamo točno možeš vidjeti tko je kakav čovjek i tko je na teškom ego – tripu.
Zato, ne plešite tango po tuđoj želji, jer to nikada ne vodi u slobodu, nego samo u drugu vrstu manipulacije. Čast izuzecima, jer mora se priznati da imamo i mnogo osviještenih ljudi koji promoviraju uvažavanje i međusobno prihvaćanje, solidarnost, ravnopravnost i prihvaćanje različitih mišljenja, a u skladu s time se i ponašaju. Njima svaka čast. Njih ova moja objava ne dotiče niti ih opisuje.
Ja sada samo malo pikam one ego-tripove koji misle da su centar pameti i svemira.
Dragi moji diktatori, ako mislite da ste centar svijeta, prevarili ste se. Vi samo liječite svoje komplekse. Moram vas razočarati i reći vam istinu: Niste ni centar svemira ni centar svijeta…, jer blokirati nasilnika je normalno, a blokirati sve žive ljude koji nisu po vašoj špranci govori o vama da ste ustvari vi jedan prikriveni nasilnik željan diktature. Sve to što činite govori o vama da ste slabi, jer ne možete priznati nikoga i ništa što je drugačije od vas. Jaki ljudi uvijek argumentirano odgovore svakome, bez ikakvog uzrujavanja. Jakim ljudima ne smeta tuđe razmišljanje, jer imaju svoje. Slabi ljudi bježe od svakoga tko se s njima ne slaže.
Jaki ljudi donose slobodu za sve, a ovi drugi slabići žele slobodu samo za sebe.
Ne pišem ovo, jer me neki mali iskompleksirani diktator kaznio, nego zato što mi je više preko glave svaki dan čitati razne proglase po Facebooku o tome tko je od strane koga kažnjen, blokiran, isključen, odstranjen ili odbačen. Ovo me podsjeća na rimske igre krvi i nimalo mi se ne sviđa.
Jer…budimo realni…, ako želimo bolji svijet – onda ga ne bismo trebali graditi na kontroli i manipulaciji, nego na međusobnom uvažavanju i želji da rastemo i učimo jedni od drugih. Nije uopće cool praviti se stalno važan i najpametniji. Nismo svi isti i razlike su naša prednost ako učimo iz njih. Naučimo se prihvaćati jedni druge, a onda možemo planirati nešto kvalitetnije za dalje. Naučimo se graditi mostove tolerancije, a ne ograde i zidove krajnje netolerancije.
