Ksantipa je bila prgave i svadljive naravi, a Sokrat je i dalje filozofirao i bivao miran. Filozofirao je o ljudskoj prirodi, etici, znanju, hrabrosti, poštenju i o mnogočemu drugom. Pitali bi ga zašto ne “sredi” Ksantipu ili ne otjera je iz kuće, a on bi odgovarao da mu to pomaže za bolje debatiranje i prihvaćanje lošeg van kuće. Ne citiram, već otprilike prenosim priču…

Filozof se vježbao doma sačuvati svoju smirenost i ništa ga nije moglo izbaciti iz takta.

Svaka čast… Svaka čast za oboje. Jer iskreno, dvije različite osobe izdržale su zajednički život, svaka na svoj način. I još k tome podigli djecu.

Svaka čast Sokratu što je trpio beskrajnu jednosmjernu svađu i dreku, a svaka čast i Ksantipi što je trpjela muža filozofa. Taj nije ni “mrdnuo” po kući… No, ono čemu sam se stvarno nasmijala, bili su komentari ispod priče.

Dakle, ljudi sebe govore stalno. Neprestano, vjerojatno i dok hrču… Stalno govore o svojim najdubljim strahovima, uvjerenjima, frustracijama…. I onda se svađaju.

Jedna je gospođa komentirala da nije čudo što je Ksantipa ljuta, jer stalno kuha, čisti i brine se o kući i djeci, a potepuh Sokrat traži sugovornike po trgovima i ulicama. Druga je rekla da su žene i danas i onda u sličnoj situaciji. E onda su se javila i gospoda. Njihovi komentari u rasponu od izuzetno duhovitih (kupio sam ženi novu kuhinju i od tada je mir) do, naravno onih s nimalo ukusa (što nije noću više radio). Uglavnom, svi su se posvađali.

U prvom sam mahu i ja htjela nešto komentirati, ali sam odustala. Vjerojatno bih i ja izbacila neku svoju frustraciju ili duboki kompleks i mislila kak’ sam pametna ili duhovita. Ma šipak! Bolje da ja to stavim na svoj profil. S njega mogu blokirati kakvog “igrača” s frustracijama…

Uglavnom, mislim si ja, možda ta sirota Ksantipa uopće nije bila ni prgava ni svadljiva, nego u to vrijeme žene nisu imale pravo glasa. Nisu smjele sudjelovati ni na Olimpijadi…

Pa si onda mislim da je Sokrat bio odličan muž, jer je ženi dao pravo glasa (svađe, dreke i vike). A možda je sirota Ksantipa prigovarala samo 20% onoga što danas žene prigovaraju, a u to je vrijeme bilo nedopustivo prigovoriti mužu

Zamislimo muža koji kao kakav potepuh hoda po ulicama i po Jelačićevom trgu debatira o dubokim životnim filozofijama. Verbalno zlostavlja ljude i nudi im, htjeli oni ili ne, duboke životne spoznaje… Tako bi se to danas vidjelo… Mislim, ima tih samozvanih Sokrata danas koliko hoćeš i izbjegavamo ih u širokom luku. Bolje svoje filozofije staviti na fejs. Bog blagoslovio društvene mreže, tu možemo biti i Sokrati i Ksantipe. Čak jedno i drugo istovremeno. A nekad treba i šutjet’…