- Alin Kavur
- Arhiva portala Epoha
Iskreno, ostao sam zgrožen kada sam vidio komentare Marka Bošnjaka na stravično ubojstvo Charliea Kirka. No, eto, ne čude me ovakve izjave LGBTIQ ekipe, jer oni u Boga očito ne vjeruju. To je njihovo pravo, kao što je moje pravo da vjerujem u Boga. No, naši različiti stavovi i pristupi duhovnosti ne bi smjeli biti opravdanje za nečije ubojstvo. To me uistinu zgražava, da ima ljudi koji mogu zagovarati nečije ubojstvo, da se ne poštuje tuđi život zbog nečijeg pristupa životu. Nismo li svi mi slobodni ljudi s našim pravom na naš pristup životu? Možemo biti jedni protiv drugih, ali ne do te mjere da se opravdava nečije ubojstvo. To je dno dna.
Mogli bismo zaključiti da ako je na vlasti netko tko ne vjeruje u Boga, on automatski sebi uzima za pravo proglasiti ljude koji vjeruju u Boga nepodobnima. Da. Za njih smo svi mi ostali glupi i zaostali ljudi, jer vjerujemo u Boga. Mi smo za njih ustaše, fašisti, homofobi, klečavci, samo zato što smo normalni ljudi koji štuju instituciju obitelji i našu kršćansku tradiciju. Za njih smo zaostali samo zato što imamo očeve , majke, djecu a po njima bismo trebali imati roditelja 1, roditelja 2 i djecu spola X.
Likovi LGBTIQ agende s dodatkom rodne ideologije su nažalost danas u svim segmentima našeg društva. Metropolu svih Hrvata vodi sekta “Možemo” koja čvrsto stoji iza LGBTIQ agende i rodne ideologije, podupirući njihove udruge pozamašnim svotama kako bi se ta ideologija što mogla što više promovirati.
I u Zagrebu možemo vidjeti njihovu mržnju prema Bogu i našoj vjeri subotom.
Njihovi transparenti, pljuvanje i govori mržnje prema ljudima koji mole na Trgu bana Josipa Jelačića stvarno su više nego neukusni.
Ovih dana možete čuti kako se pod krinkom rodne ideologije u obrazovni program uvodi “zdravstveni odgoj”. Roditelji, majke, očevi, bake, djedovi, zašto šutite pognutih glava? Da li smo se stvarno predali pred ovim antikristima i ovom mračnom rodnom ideologijom iza koje se krije još mračnija agenda pedofilije?
Moja borba protiv LGBTIQ agende nikada neće prestati. Svatko u svojoj kući može činiti što god želi i voljeti se s kim god želi, ali promovirati vrlo dvojbene i neprirodne međuljudske odnose u javnosti koja uključuje i djecu i mlade ljude, smatram pogubnim za naše društvo.
Unatoč tome što vas se pojavilo jedva 300 na prosvjedu kojeg smo organizirali Zorica Gregurić i ja, moje pitanje Marku Bošnjaku glasi: Da li bi slične komentare ili još gore pisao da su kojim slučajem mene upucali moji neistomišljenici? Zar zaslužujem biti upucan ako ne mislim isto ono što misli netko tko je spreman ubiti drugog čovjeka zbog različitog razmišljanja?
Sramotne, gnjusne, ali od srca izrečene riječi od strane Marka Bošnjaka zapravo su razmišljanja cijele LGBTIQ ekipe. Podsjetimo, Marko Bošnjak je predstavljao Hrvatsku na Eurosongu. Upitajmo se – kakvu poruku mi to šaljemo svijetu kada naš predstavnik javno daje politički krajnje nekorektne komentare u vezi stravičnog ubojstva jednog nedužnog mladog čovjeka, američkog političara koji je samo otvoreno iznosio svoje stavove. No, danas je očito postalo opasno iznositi svoje stavove.
Nije li sramota za sve nas u Hrvatskoj da nas ovakav čovjek predstavlja u Europi i svijetu? Zamislite, nas i našu državu u glazbenom smislu predstavlja čovjek koji javno daje gnjusne izjave povodom ubojstva mladog čovjeka samo zato što je otvoreno i na sav glas ljubio Boga i branio očeve, majke, dječake i djevojčice.
Charlie Kirk bio je protiv roditelja 1, roditelja 2 i spola X. Kome je to smetalo? Odgovor je vrlo jednostavan – neprijateljima naših običaja, naše tradicije i našeg patriotizma i otvorenim zagovornicima ‘lonca za taljenje’, anti-obiteljašima i odnarođenim ljudima bez identiteta koji ne podnose patriote i obiteljske ljude.
U čemu je Kirk pogriješio? Zašto je po njegovim neistomišljenicima Kirk zaslužio biti ubijen? Kakvi su to ljudi koji mogu naći bilo kakvo opravdanje za nečije ubojstvo, za zločin neviđenih razmjera? Nije li to pretjerano? Može li se za bilo koji zločin uopće naći opravdanje? Tko je odgajao ljude s takvim brutalnim i bešćutnim stavovima? Zgrožen sam.
Nismo li kao društvo pali na ispitu humanosti? Zar ćemo ići tako daleko da ćemo jedni druge početi ubijati, jer netko ne misli isto što i mi? Zašto bi nas tuđe mišljenje na bilo koji način ugrožavalo?
Svatko neka misli što god hoće i neka se javno izjasni ako to želi i ako se ne boji da će biti upucan, jer vremena u kojima živimo iz dana u dan postaju sve apsurdnija i brutalnija. Zar ćemo ubijati nekoga zbog toga što nam se ne sviđa njegov stav?
Bože, oslobodi! Ni u najcrnjem snu nisam mogao ni sanjati da ću doživjeti ovakvo što. Još ne mogu doći k sebi. Mislim da je nakon ovoga svima jasno da sloboda govora i javnog izjašnjavanja zapravo više ne postoji. Najpametnije nam je šutjeti i kloniti se javnih prostora koji su se pretvorili u bojišta na kojima se vode ratovi protiv nedužnih građana.
Ljudi opasni za okolinu svuda su oko nas. Siguran sam da nisu svi institucionalizirani. I to je veliki problem svih zemalja na svijetu. Ljudi su počeli sa strahom napuštati svoje domove. Čim izađeš na ulicu, ne znaš tko su i kakvi su ljudi oko tebe i na što su sve spremni. Užas nad užasima. Ne moramo odlaziti u kina gledati horore, niti ih tražiti po Netlflixu, jer svijet u kojemu živimo pretvorio se u horor film.
Flaster na ustima postat će izgleda novo normalno, a mediji će kao takvi izgubiti svoju svrhu, jer neće moći biti slobodni.
Što će nam mediji koji su konstantno u okovima i ne smiju objavljivati istinu, nego ih se stalno cenzurira i demonetizira bez ikakvog opravdanja? Kao tako – okovani i ušutkani, sami će se s vremenom nažalost morati ugasiti, jer borba protiv vjetrenjača nije lak posao, kao što je iluzorno ulaziti u arenu bez rogova kako bismo se borili s rogatima.
Cenzori u zasjedi čekaju da se mali mediji koje konstantno napadaju sami ugase i zato njhov opstanak iz dana u dan smatram pravim čudom. Cenzori se čude i ne mogu vjerovati da netko može opstati tako ranjen. Pitaju se u čudu – kako još uvijek ti napadnuti mediji nisu iskrvarili? Ja im od srca želim da opstanu, jer još jedino uz njih svaki čovjek može dobiti pravo da se njegov glas čuje, što nije slučaj u velikim medijima koji daju prostor samo strogo izabranim temama i autorima. A ovi veliki mediji koji će opstati prestat će u doglednoj budućnosti imati bilo kakvu težinu i relevantnost, jer će svima biti jasno da su oni samo sluge iliti produžene ruke korumpiranog sustava.
Učinimo nešto da se više ovakve stravične stvari ne događaju. Učinimo bilo što da ovaj svijet bude bolji, jer definitivno je skrenuo u krivom smjeru. Vratimo ga njegovoj izvornosti.
