Ovim tekstom želim izraziti svoje mišljenje u vezi LGBTQ manjina i njihovih lobija pa i skrivenih agendi. Zovite me kako hoćete – konzervom, homofobom, zatucanim, primitivcem.

Moj stav oko demokracije je da većina odlučuje, ali i poštuje manjinu. U zadnjih par godina LGBTQ pokret ušao je u sve pore sustava muzike, filmova, medija, društva. Oni se bore za svoja prava, ne žele biti diskriminirani, žele imati jednaka prava, žele svoje mjesto pod suncem. Ako je to što oni žele, ja se slažem. Svatko ima pravo da voli i spava s kim god hoće. To je pravo intimnosti 4 zida.

Ono zbog čega pišem ovaj članak je to da su pretjerali. Rodna ideologija, homoseksualnost, promicanje iskrivljenih odnosa i iskrivljenih obiteljskih vrijednosti sve više zauzimaju medijski prostor uz veličanje takvog ponašanja kod političara, medija i ljevičarski orijentiranih građana.

Ta histerija je u zadnjih par godina poprimila toliki razmjer da svakodnevno možemo gledati na tv-u, čitati po portalima o njihovim privatnim životima, o tome što jedu, s kime spavaju, kako se oblače, kamo izlaze…itd. Iskreno koga briga?

Bilo kakvo nametanje nečega protivno volje drugih je agresija i nepoštivanje osoba s drugačijim ukusima. Gledajući sebe, meni gay osobe ne smetaju, kao što rekoh – svatko ima pravo voljeti i spavati s kim hoće. No, nemaju pravo nametati to nikome tko to ne želi gledati ni slušati. Niti ja ne želim pokazivati javno što volim raditi sa ženom u tom smislu, to je moja privatna stvar i tako će i ostati.

U zadnjih par dana po tom pitanju, a tome smo svi mi svjedočili dogodilo se par stvari.

1. Na Euroviziji je pobijedila Švicarska s pjesmom “The Code” izvođača Nemo koji je javno izjavio da je binarna osoba tj. osoba koja nije ni muško ni žensko. Uz njega bilo je i drugih LGBTQ izvođača. Danima nakon toga mogli smo vidjeti i slušati analize što je binarna osoba. Tko su ostali rodovi (muško i žensko je danas zastarjelo)? Čemu sve to? Koga to briga?
2. Dana 17.05 bio je Međunarodni dan borbe protiv homofobije, biofobije i transfobije. Iskreno – da to nije bilo na vijestima ne bi ni znao da taj dan postoji. Gradonačelnik Zagreba Tomašević, brže-bolje izvjesio je zastave duginih boja po cijelom gradu obilježavajući taj dan. Zastave koje ne predstavljaju niti jednu državu. Zašto onda nije ukrasio Zagreb zastavama GNK Dinama kad su osvojili još jedan naslov prvaka RH? Molio bih vas da pratite i gledate Zagreb 30.05. na Dan državnosti RH. Hoće li Tomašević izvjesiti po cijelom gradu zastavu RH? Na većini osnovnih i srednjih škola u Zagrebu ne vijori zastava RH iako su to državne institucije. Zašto?
3. Dan poslije bio je Hod za život, zastave duginih boja nisu skinute iako time vrijeđaju osjećaje ljudi u povorci Hod za život. Protuprosvjed u režiji aktivista protiv Hoda za život bio je neprijavljen, ali oni su uredno sjeli ispred povorke u nadi da im blokiraju put, jer ih stavovi Hoda za život vrijeđaju. Pitam se hoće li biti protuprosvjeda početkom lipnja kad će biti Pride i kako će reagirati isti ti aktivisti u toj povorci kad im drugi neistomišljenici blokiraju put?

Ne razumijem tu količinu agresije i mržnje koje gaju aktivisti LGBTQ pokreta protiv ostalih građana koji ne dijele njihove stavove ni načine života. Traže da svi živimo u toleranciji, a oni imaju najmanje tolerancije prema drugima.

Nemam ništa protiv gay osoba. Elton John, Freddie Mercury su gay, Ian McKellen (Gandalf iz trilogije Hobbit i LOTR) istaknuti je gay aktivist pa opet u medijima ne izlaze članci o njima u smislu u kojem izlaze o Nemu i ostalim osobama koje ne znaju što su.

Hollywood, Netflix, Disney i dr. su pod ogromnim utjecajem Woke pokreta čime uništavaju industriju filma, serija, izvrću povijesne činjenice. Pod motom da ne žele nekoga uvrijediti, jer treba biti sve neutralno.

Glumačke legende starog kova odbijaju uloge u takvom cirkusu. Clint Eastwood je vratio sve svoje osvojene Oscare u svojoj impresivnoj glumačkoj i redateljskoj karijeri uz obrazloženje da neće sudjelovati niti da ga se povezuje s Woke glupostima u Hollywoodu.

Nije jedini, Mel Gibson, Harrison Ford, Denzel Washington, Mark Wahlberg, Sylvester Stallone samo su neki koji također ne žele snimati filmove po tim Woke pravima.

Da zaključim, bolesno je nametati većini ono što želi manjina. Pripadnika LGBTQ u svakoj državi svijeta ima jedva 10% ukupnog stanovništva, a po prezentaciji medija imamo osjećaj kao da ih je 60 %.

A ako mediji veličaju manjine, zašto onda ne čitamo što je s invalidima, oboljelima od rijetkih bolesti, koliko ima super inteligentnih osoba…itd. Za njih nema mjesta jer su u manjini, zar ne? Slika u prilogu je svjetska statistika koliko se osoba po određenim zemljama svijeta identificira kao LGBTQ. Pametnom dosta.

Izvor fotografije: Data Statistica