Građani najavljuju prosvjede protiv spaljivanja i dovoza otpada i poručuju, „ne želimo da Slavonija postane odredište za tuđi otpad“.
Hoće li Slavonija postati europska spalionica otpada?
Slavonija se ponovno suočava s pitanjem koje posljednjih dana izaziva sve više reakcija građana – što će se događati s otpadom koji dolazi iz drugih dijelova Hrvatske, ali i iz inozemstva, i koliko je prihvatljivo da se takav otpad spaljuje u cementarama?
Najave građanskih prosvjeda posljedica su rastućeg nezadovoljstva dijela stanovništva koje traži odgovore o količinama i vrstama otpada, njegovom podrijetlu, načinu obrade te mogućim utjecajima na okoliš.
Pitanje nije samo gdje će otpad završiti. Pitanje je i što se događa kada se otpad spaljuje te koje se tvari pritom mogu ispustiti u atmosferu.
„Što ćemo udisati?“
Organizatori prosvjeda posebno upozoravaju na moguće emisije štetnih i otrovnih tvari tijekom spaljivanja.
Njihova je tvrdnja da cementare nisu dovoljno opremljene za spaljivanje svih vrsta otpada te da postoji zabrinutost oko učinkovitosti sustava filtriranja i kontrole emisija.
Takve tvrdnje potrebno je provjeravati konkretnim podacima o sastavu otpada, tehnologiji postrojenja, okolišnim dozvolama i stvarno izmjerenim emisijama. No činjenica je da hrvatski propisi za suspaljivanje otpada u cementarama posebno propisuju granične vrijednosti za niz onečišćujućih tvari, uključujući sumporov dioksid, dušikove okside, klorovodik, fluorovodik, teške metale te dioksine i furane.
Upravo zato građani traže jednostavan odgovor: ako je sve sigurno, zašto rezultati svih mjerenja ne bi bili potpuno javni i lako dostupni?
Spaljivanje nije isto što i „nestanak“ otpada
Kada se otpad spaljuje, on fizički ne nestaje bez posljedica. Proces izgaranja pretvara njegove sastojke u plinovite produkte i druge ostatke, zbog čega su kontrola procesa i pročišćavanje dimnih plinova od ključne važnosti.
Posebno se postavlja pitanje sastava otpada koji se koristi kao gorivo. Plastika, kemijski spojevi, klorirani materijali i druge komponente mogu utjecati na sastav emisija.
Organizatori zato traže strogu kontrolu svakog pošiljka otpada prije ulaska u postrojenje, kao i neovisno praćenje emisija tijekom njegova spaljivanja.
Hrvatska već uvozi otpad za energetsku oporabu
Ovo nije samo teoretska rasprava. Prema službenom Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023.–2028., među otpadom koji se uvozi u Hrvatsku uz notifikacijski postupak posebno je značajan udio goriva iz otpada namijenjenog energetskoj oporabi u cementnoj industriji.
Drugim riječima, pitanje korištenja otpada kao goriva u cementarama već postoji u Hrvatskoj i nije nova praksa.
Upravo zbog toga građani traže da se javno raspravlja o tome koliko otpada dolazi, odakle dolazi, kakvog je sastava i pod kojim se uvjetima koristi.
Našice ponovno u središtu pozornosti
Rasprava je dodatno intenzivirana nakon što je objavljeno da bi dio otpada iz Gospića trebao biti upućen u našičku cementaru. Prema dostupnim informacijama, riječ je o približno 325 tona otpada za Našice, uz dodatno testiranje prije transporta.
Iz tvrtke Nexe poručili su da se tijekom procesa spaljivanja emisije kontinuirano mjere te da postrojenje mora poštovati propisane granične vrijednosti. Navode i da se u slučaju prekoračenja obustavlja doziranje otpada.
Upravo takve tvrdnje dodatno naglašavaju ono što građanske inicijative traže – potpunu transparentnost podataka i mogućnost neovisne provjere.
Građani ne žele biti isključeni iz odluka
Organizatori prosvjeda poručuju da ne žele da se odluke koje mogu dugoročno utjecati na okoliš donose bez stanovnika koji žive u neposrednoj blizini.
Njihovi zahtjevi uključuju:
- javnu objavu vrste i sastava otpada koji se spaljuje,
- podatke o podrijetlu i količinama otpada,
- javno dostupne rezultate mjerenja emisija,
- neovisni nadzor nad mjerenjima,
- jasne informacije o okolišnim dozvolama,
- kontrolu otpada prije ulaska u postrojenje,
- uključivanje lokalnog stanovništva u rasprave o gospodarenju otpadom.
Poruka je jednostavna: ako je postupak siguran i pod stalnim nadzorom, građani žele vidjeti podatke.
Prosvjed kao poruka institucijama
Najavljeni prosvjedi tako nisu samo pitanje jednog kamiona otpada ili jedne cementare. Za dio građana oni predstavljaju pitanje šireg modela gospodarenja otpadom.
Žele znati hoće li Slavonija biti prostor u kojem će se proizvoditi hrana, razvijati poljoprivreda i čuvati prirodni resursi – ili će postati jedno od odredišta za obradu i spaljivanje otpada koji nastaje drugdje.
Pitanje koje se zato sve glasnije postavlja glasi:
Ako Europa proizvodi sve više otpada, treba li Slavonija biti mjesto na kojem će se taj problem rješavati spaljivanjem?
Odgovor na to pitanje ne bi se trebao tražiti samo kroz političke izjave i međusobna optuživanja. Trebao bi se tražiti u javno dostupnim podacima – o sastavu otpada, emisijama, tehnologiji, dozvolama, mjerenjima i stvarnim rezultatima nadzora.
Jer kada je riječ o zraku koji udišu građani, vodi koju piju i zemlji od koje žive, pravo na informaciju nije privilegija. To je osnovni javni interes.
