- Ines Knežević
- Privatna arhiva, Pixabay
Da od sutra kojim slučajem svi odjednom postanu pošteni, dobri i moralni, ovakav sustav nestao bi u jedan dan. Morali bismo znati da sustav ne održava samo jedna babaroga, nego i mnogi ljudi iz naroda. To su oni koji sami sebi režu granu kad ih dobro platite. Neki su za izdaju spremni i za crkavicu ako za to mogu dobiti pet minuta moći gdje se mogu praviti pametni i kontrolirati nečije živote.
Novac i kontrola su glavne slastice u ovom sustavu i mnogi ne prezaju ni od čega da dođu do toga. Nemamo mi jednu babarogu koja sve vodi sama, nego imamo mnogo njih, i velike i male. I nisu to samo političari. Babaroge su uhljebljene na svim pozicijama. Od direktora pa do blagajnice u dućanu koja neće kucati račun ako ne stavite masku, jer ta ista blagajnica rado naznači da je glavna babaroga tako rekla i da ona dobra mala babarogica čvrsto stoji u obrani pravila sustava koja su njoj predana da ih provodi. Ista ta blagajnica će se sutra ili prekosutra žaliti na neke druge stvari u sustavu, ali neće nikad spomenuti svojih pet minuta moći kad je ona bila šerif i dijelila pravdu.
Svijet koji imamo sami smo stvorili i neće ga promijeniti ni izbori ni jalovo žaljenje. Kanalizacija se prepunila. Od zdravstva, prosvjete pa sve do raznih religioznih vođa. Svi su vas oni prodali. U plandemiji su vam pokazali svoje pravo lice. Jedni su vam prijetili, drugi vas obmanjivali, a neki čak i slali na vječne pašnjake. I kad isti ti danas prosvjeduju i žele više mrvica za svoj stol, većina naroda ih podržava. Treba babaroge platiti, dašta!
I tko je onda kriv što će vas onda i sutra netko zaprašiti, prodati vam nešto pokvareno, zašpricati vam otrovima hranu, zaglupljivati vam djecu s neznanjem koje oni zovu znanjem, liječiti vas, a nikad vas ne izliječiti.
Vi! Svi mi! Toleriramo previše babaroga. I više se ne dade skriti očigledan smrad koji nadire sa svih strana, a mi to s ponosom zovemo ‘moderno civilizirano društvo’. Babaroge su popularne. Omiljene i obožavane. Živimo u svijetu gdje je san svakog drugog popeti se na vrh i postati utjecajna babaroga. Zgaziti onog nižeg od sebe i još k tome biti plaćen za to.
Neprocjenjivo je to postignuće za mnoge koji gmižu po ovoj Zemlji. Oni neokaljani lako ih prepoznaju. Za takve kažu da su boemi, posebni, specijalni i na margini društva. Ali njih se to ne tiče. Svoji su, hrabri i ne jedu lokalne slastice koje se serviraju u sustavu. Oni su ona rijetka manjina zbog koje se vrijedi sutra probuditi. Oni su onaj tračak nade da će slobodan čovjek hodati u realnosti, a ne po pikselima tehnološkog metaverzuma. Oni su razbijači iluzije. Često su grubi, ali ne zato što su nepristojni, nego zato što je i istina sama po sebi gruba onima koji je ne žele ni čuti ni vidjeti.
Tik-tak…tik-tak… Boogeyman…
Tik-tak…tik-tak… Skini masku pod kojom se skrivaš…
Tik-tak…tik-tak… Pokaži karte koje držiš u rukama, čovječe, da ti vidim pravo lice!




